imati

imati
ìmati nesvrš. <prez. ìmām, pril. sad. ìmajūći, gl. im. ìmānje>, opr. nemati
DEFINICIJA
1. a. (koga, što) biti vlasnik [imati kuću; imati novaca; imati psa]; posjedovati b. (Ø) razg. biti imućan, dovoljno posjedovati
2. (koga, što) a. posjedovati neku osobinu [imati plave oči; imati široka ramena] b. odlikovati se čime [imati pamet biti pametan; imati ugled biti ugledan] c. raspolagati čime, uživati što, biti okružen [imati dobre uvjete; imati povoljan vjetar; imati sreće] d. biti opskrbljen, proviđen čime, opisan čime, nositi na sebi [imati šešir na glavi; kutija ima poklopac] e. biti u nekom stanju, biti obuzet [imati volju; imati namjeru; imati osjećaj]; osjećati f. biti pred čim što treba uraditi, što se treba dogoditi [imati sastanak; imati obvezu] g. biti u nekom odnosu s kim [imati sina; imati obitelj; imati prijatelje] h. biti određene mjere, biti izražen mjerom [zid ima tri metra] i. biti određene starosti [imati dvadeset godina]; navršavati
3. (s inf.) a. trebati, morati [što to ima značiti?; imaš to uraditi] b. željeti, namjeravati [što imate reći?]
4. ( <3. 1. jd> + koga, čega) a. postojati, pojavljivati se kao činjenica s kojom valja računati, objektivno biti uočen kao nešto s čim treba računati [ima Boga a. (doslovno s uvjerenjem) postoji, ne sumnjam u njegovo postojanje b. razg. iron. u odgovoru kad se misli da je što pravedno] b. (u raznim vezama riječi) [toga ima (ob. uz odgovarajuću intonaciju i gestu) ima toga mnogo; ima tu poslova i poslova; ima tu svega (i svačega) ima tu koječega; ima (hrane) ima u velikoj količini, ima u obilju, ima vrlo mnogo]
5. reg. smatrati, držati [imati za zlo]
FRAZEOLOGIJA
A[i]. imati (čega)[/i] (u raznim vezama riječi ukazuje da se što pojavljuje u velikoj mjeri ili dužem trajanju) [ima tu trčanja ima tu gnjavaže, okapanja, sređivanja formalnosti = ima tu gnjavaže];
imati drugu/drugoga, v. drugi ;
imati pravo biti u pravu;
imati u glavi biti pametan;
imati (zrno) soli (u glavi) biti pametan, znati rasuđivati;
[i]B. čime ima (m) time klima (m) (imaš itd.)[/i] snalazim se u okviru mogućnosti (ob. o novcu, hrani, mogućnostima da se gost počasti i sl.), činim što mogu s onim što imam, koliko mogu toliko trošim;
da ima (imaš itd.) kao što nema (nemaš itd.) (uvodne riječi kao pojačanje značenja da tko očito nešto nema) [da ima novaca kao što nema, znao bi i on sagraditi kuću jasno je da nema, da je onoliko imućan koliko je oskudan; da ti ljudi imaju srama kao što nemaju priznali bi mi da sam im badava radio];
gdje to ima, tko to ima (pitanja koja ne traže odgovor u kontekstu ili u situaciji) toga nigdje nema, to nitko nema, to ne postoji, to (tako) je nemoguće [[i]A: Ljudi liječe teške bolesti najobičnijim čajem B: Gdje to ima[/i]; Uhvatiti ribu rukom, gdje to ima; Treba novac i za investicije i za početak rada, ali tko to ima];
ima biti (što) moralo bi biti, moglo bi biti [postanje imena Sava ima biti keltsko];
ima (tu)...;
ima da... žarg. ekspr. neminovno je da se dogodi, neće me (te itd.) mimoići [posla, dušo moja, preko glave, ima da crkneš; ima da me nema propao sam, stradat ću, nadrljao sam];
ima me (te itd.) korpulentan sam (si itd.), »ne fali me«, ne oskudijevam u kilogramima (nešto blaže nego kad se kaže »debeo sam«);
imao-nemao nije važno da li imaš, svejedno je;
(ako) ima pravde (ako) pravda postoji;
ima se provesti (u roku od osam dana i sl.) služb. mora se (provesti...);
ima toga ne nedostaje, nađe se, ima toga (u obilju);
imaš ruke (noge, glavu), v. ruka , noga , glava ;
šta (tu) ima razg. nema se što dodati, sve je to tako;
što ja imam s tim i sl. (pitanje koje ne traži odgovor, u zn. »nemam«) = ja s tim nemam ništa;
što još tu imam, što se ja tu imam... nije moje da se u to miješam itd.;
što (šta) meni ima tko... (pitanje koje ne traži odgovora) [znam i ja toliko mehanike, što meni ima tko soliti pamet]; nitko mi ne mora (neće)...
ETIMOLOGIJA
prasl. *iměti <prez. *imamь> (rus. imét', iméju, polj. mieć, mam) ≃ prasl. *jęti: uzeti, lit. imti ← ie. *h1em- (lat. emere: kupiti)

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • ìmati — nesvrš. 〈prez. ìmām, pril. sad. ìmajūći, gl. im. ìmānje〉, opr. nemati 1. {{001f}}a. {{001f}}(koga, što) biti vlasnik; posjedovati [∼ kuću; ∼ novaca; ∼ psa] b. {{001f}}(∅) razg. biti imućan, dovoljno posjedovati 2. {{001f}}(koga, što) a.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rúka — rúk|a ž 〈D L rúci, N mn rȗke, G r‹kū/ ā razg.〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}jedan od gornjih udova ljudskog tijela od ramena do vrhova prstiju [lijeva ∼a; desna ∼a] b. {{001f}}šaka (od zglavka do prstiju) [baciti ispod ∼e, sport u boćanju baciti… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ruka — rúka ž <D L rúci, N mn rȗke, G rȕkū/ ā razg.> DEFINICIJA 1. anat. a. jedan od gornjih udova ljudskog tijela od ramena do vrhova prstiju [lijeva ili desna ruka] b. šaka (od zglavka do prstiju) [baciti ispod ruke, sport u boćanju baciti boću… …   Hrvatski jezični portal

  • ȕho — ȕh|o (ȕvo reg. + srp.) sr 〈N mn ‹ši/ušèsa pejor., G ȗhā/ùšijū/ùšī/ušésā pejor.〉 [ovo uho, ova uha/ove uši] 1. {{001f}}a. {{001f}}anat. paran organ sluha, služi za percepciju zvuka i ravnoteže [srednje ∼o; unutrašnje ∼o; vanjsko ∼o; klempave… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • uho — ȕho (ȕvo reg. + srp.) sr <N mn ȕši/ušèsa pejor., G ȗhā/ùšijū/ùšī/ušésā pejor.> [ovo uho; ova uha/ove uši] DEFINICIJA 1. a. anat. paran organ sluha, služi za percepciju zvuka i ravnoteže [srednje uho; unutrašnje uho; vanjsko uho; klempave… …   Hrvatski jezični portal

  • pȑst — m 〈G mn pr̀stī/pr̀stijū/pȓstā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}anat. jedan od pet pokretnih završetaka ruke ili noge čovjeka [mali ∼; srednji ∼; dobiti po ∼ima; udariti po ∼ima; upirati ∼om] b. {{001f}}meton. dio rukavice koji se navlači na prst ili… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prst — pȑst m <G mn pr̀stī/pr̀stijū/pȓstā> DEFINICIJA 1. a. anat. jedan od pet pokretnih završetaka ruke ili noge čovjeka [mali prst; srednji prst; dobiti po prstima; udariti po prstima; upirati prstom] b. meton. dio rukavice koji se navlači na… …   Hrvatski jezični portal

  • jèzik — m 〈V iče, N mn ici, G jȅzīkā〉 1. {{001f}}anat. pokretljiv mišić u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, u čovjeka jedan od organa govora [hrapav ∼] 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}ono što oblikom podsjeća na jezik… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nòsiti — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. nȍsīm (se), pril. sad. nȍsēći (se), prid. rad. nòsio (se), prid. trp. nȍšen, gl. im. nòšēnje〉 1. {{001f}}a. {{001f}}tijelom (u pokretu) ili čim drugim držati što odozdo u svoj težini b. {{001f}}mijenjati mjesto,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rêp — m 〈N mn rȅpovi〉 1. {{001f}}anat. organ na zadnjem dijelu leđa sisavaca, više ili manje dugačak i pokretljiv, kao produžetak kralješnice, perje na zadnjem dijelu tijela ptica, zadnji dio tijela riba, vodozemaca, zmija i kukaca [konjski ∼; kusast… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”