pamet

pȁmēt ž <I -ēti/-ēću>

DEFINICIJA

1. sposobnost čovjeka da misli, shvaća i prosuđuje, spoznajna sposobnost, sposobnost za otkrivanje odnosa (uzročnosti, istovjetnosti itd.) među činjenicama i stvarima; inteligencija, razum, um

2. prirodna sposobnost, nadarenost za što

3. sjećanje, moć sjećanja, pamćenje [ne dolazi mi u pamet; imao je na pameti (da)]

4. arh. davnina [od pameti od davnine]

FRAZEOLOGIJA

(to je) naknadna pamet zakašnjela pamet, pamet koja se pojavljuje u obliku zakašnjelog iskustva, pamet i mudrost generala poslije bitke;

pamet u se!, pamet u glavu! saberi se, dobro promisli;

(tu) staje pamet to je nevjerojatno, nemoguće;

blizu pameti pametno je, logično je;

biti kokošje pameti biti nesposoban za normalno logično razmišljanje, biti priglup;

biti lake pameti biti brz, lakomislen u donošenju sudova;

biti (držati, imati) na (u) pameti biti (držati, imati) u mislima, misliti na što, o čemu;

biti plitke pameti biti umno ograničen;

daleko (je) od pameti besmisleno je, nemoguće je;

dozvati koga (k) pameti, naučiti koga pameti, utjerati kome pamet u glavu urazumiti koga, prisiliti ga da logički misli i zaključuje;

(doći) dozvati se (k) pameti urazumiti se, sabrati se, dosjetiti se;

duga kosa, kratka pamet iron. arh. žensko je rasuđivanje površno;

gdje ti je bila pamet? kako si mogao učiniti takvu glupost?;

imati više sreće nego pameti uspjeti više stjecajem povoljnih prilika nego sposobnošću;

izašlo mi je iz pameti zaboravio sam;

izvan pameti (biti, doći) nemati, izgubiti sposobnost rasuđivanja;

(kratke) male pameti umno ograničen;

naknadna pamet podr. iron. sposobnost zaključivanja nakon što su počinjene pogreške; iskustvo koje se oblikuje na novim, prije nepoznatim razlozima ili podacima; odluka koja bi se mogla donijeti nakon već donesene neispravne odluke, pamet generala poslije bitke;

ne biti pri (svojoj, zdravoj, čistoj) pameti biti lud;

ne ide mi iz pameti stalno mislim na to;

nije pri svojoj pameti nije normalan;

(ne biti) ni na kraj pameti ni pomisliti o čemu;

pomutiti (pomaknuti, uzeti, zavrtjeti) kome pamet zaludjeti, očarati;

prebirati po pameti prisjećati se, tražiti u mislima rješenje za što;

pun je pameti ko samar svile posl. za onoga koji postupa nerazumno;

sići s pameti poludjeti, izgubiti pamet, izgubiti prisutnost duha, napraviti neki ispad onda kad se izgubi duševni mir ili prestane vladati sobom;

skrenuti (poremetiti, šenuti) pameću izgubiti pamet, postati lud, poludjeti;

smetnuti s pameti zaboraviti;

soliti kome pamet nametati kome svoje mišljenje, prikazivati što u povoljnijoj svjetlosti;

steći pamet opametiti se;

teško onome tko za tuđom pameti ide posl. za onoga koji je nesposoban samostalno rasuđivati;

uvrtjeti u pamet biti posve obuzet nekom mišlju;

vrana mu popila pamet nije u stanju normalno rasuđivati

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. pamętь (rus. pámjat', polj. pamięć) ≃ pa- + *mętь: um lit. mintis ← ie. *mntis (lat. mens, skr. mati-)