Hrvatski jezični portal. 2014.
palatálen — lna o prid. (ȃ) lingv. tvorjen s sprednjo jezično ploskvijo in trdim nebom: palatalna pripora / palatalni l [l ] l, izgovorjen s središčno zaporo, ki jo napravi sprednja jezična ploskev za zgornjimi zobmi; palatalni soglasnik soglasnik, tvorjen… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
nèpčanī — prid. 1. {{001f}}koji pripada nepcu, koji se odnosi na nepce 2. {{001f}}fon. koji se odnosi na nepce uz koje se artikuliraju glasovi [∼ glasovi]; palatalni ∆ {{001f}}∼ suglasnik fon. nepčanik, {{c=1}}usp. {{ref}}palatal{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
palatalizácija — ž lingv. prelaženje nepalatalnog glasa u palatalni (»k«, »g«, »h« u »č«, »ž«, »š«) [dječak : dječače] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȅdnjī — prid. koji je ispred nekoga ili nečega, koji se nalazi ispred drugih, koji je naprijed ∆ {{001f}}∼ samoglasnik fon. samoglasnik koji se artikulira prednjim dijelom jezika (npr. i, e); svijetli, palatalni samoglasnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lj — lj, Lj <indekl.> DEFINICIJA lingv. 1. (m) fon. bočni (lateralni), nepčani (palatalni), tekući (likvidni), usni (labijalni), poluotvorni (sonantni) glas [ovaj lj] 2. (sr) sedamnaesto slovo hrv. latinice kojim se piše taj glas [malo lj;… … Hrvatski jezični portal
nepčani — nèpčanī prid. DEFINICIJA 1. koji pripada nepcu, koji se odnosi na nepce 2. fon. koji se odnosi na nepce uz koje se artikuliraju glasovi [nepčani glasovi]; palatalni SINTAGMA nepčani suglasnik fon. nepčanik, usp. palatal ETIMOLOGIJA vidi nepce … Hrvatski jezični portal
nj — nj1, Nj <indekl.> DEFINICIJA lingv. 1. (m) fon. nepčani (palatalni), nosni (nazalni), poluotvorni (sonantni) glas [ovaj nj] 2. (sr) dvadeseto slovo hrvatske latinice kojim se piše taj glas [malo nj; veliko Nj] 3. (sr) izvan konteksta [ovo… … Hrvatski jezični portal
palatalizacija — palatalizácija ž DEFINICIJA lingv. prelaženje nepalatalnog glasa ispred vokala e ili i u palatalni (k, g, h u č, ž, š) [dječak: dječače] ETIMOLOGIJA vidi palatal … Hrvatski jezični portal
prednji — prȅdnjī prid. DEFINICIJA koji je ispred nekoga ili nečega, koji se nalazi ispred drugih, koji je naprijed SINTAGMA prednji samoglasnik fon. samoglasnik koji se artikulira prednjim dijelom jezika (npr. i, ü, e, ö, œ, æ); svijetli, palatalni… … Hrvatski jezični portal
l — [èl in lǝ̀] m neskl., tudi sklonljivo, zlasti v izgovoru, l êla tudi l ja (ȅ ȇ; ǝ̏) trinajsta črka slovenske abecede: mali l; napisano z dvema l; cev ima obliko črke L // soglasnik, ki ga ta črka zaznamuje: zveneči l ◊ lingv. mehki ali… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
