oblak

ȍblāk m <V -āče, N mn -āci>

DEFINICIJA

1. meteor. hidrometeor koji se sastoji od velike nakupine sićušnih kapljica vode i/ili kristalića leda ili obojeg koji slobodno lebdi u zraku, ne dotiče tlo

2. pren. a. svaka masa čestica koja se kreće zrakom ili lebdi u zraku [oblak prašine; oblak snijega] b. ono što sliči na oblak (npr. mnoštvo mušica)

SINTAGMA

orografski oblak meteor. oblak čija je prisutnost, nastajanje i oblik uvjetovan reljefom Zemljine površine;

prolom oblaka kiša u velikoj količini ograničenog trajanja, jak pljusak;

rod oblaka meteor. prema međunarodnoj klasifikaciji oblaci su svrstani u 10 rodova: cirus, cirokumulus, cirostratus, altokumulus, altostratus, nimbostratus, stratokumulus, stratus, kumulus i kumulonimbus;

rotorni oblak meteor. oblak koji se stvara u zavjetrini većih planinskih barijera, nalik je na altokumuluse, a zrak u njemu rotira oko osi koja je paralelna s planinskom zaprekom i oblak je gotovo nepomičan;

sedefasti oblaci meteor. oblaci sedefastog izgleda koji se rijetko pojavljuju u stratosferi na visini 25—30 km; nalik su na ciruse ili altokumuluse; sastoje se od ledenih kristalića ili prehlađenih vodenih kapljica;

svijetleći noćni oblaci meteor. tanki oblaci nalik na ciruse koji se u višim geografskim širinama rijetko pojavljuju prije izlaska ili poslije zalaza Sunca na visinama između 75 i 90 km; smatra se da ih čine ledeni kristalići sublimirani na meteorskoj prašini;

topli oblak oblak na temperaturama iznad 0 °C koji se sastoji samo od vodenih kapljica

FRAZEOLOGIJA

biti u oblacima, s glavom u oblacima nemati dovoljno smisla za realnost i svakodnevicu, zanositi se iluzijama i nerealnim planovima, sanjariti, biti mjesečar (2);

kao mračan oblak izraz lošeg raspoloženja;

(dizati se, poletjeti) nebu pod oblake vrlo visoko;

pasti iz oblaka ponašati se neprimjereno situaciji, ne snalaziti se; pasti s neba (s kruške)

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Òblačić (Našice), Ȍblāk (160, Delnice, Primorje, Z Slavonija), Obláković (110, Petrinja, Virovitica)

ETIMOLOGIJA

prasl. *obolkъ ← *obvolkъ (stsl. oblakъ, rus. óboloko, polj. obłok) ≃ o (b)- + v. vući