vući

vȗći (se) nesvrš. <prez. vúčem (se), pril. sad. vúkūći (se), imp. vúci (se), prid. rad. vȗkao/vȗkla (se) ž, prid. trp. vùčen, gl. im. vúčēnje>

DEFINICIJA

1. (što, koga) povlačiti ne odvajajući od površine [vući po zemlji; vući po vodi]

2. činiti da se tko kreće na silu, protiv svoje volje, voditi silom, nagovarati

3. nositi što teško ili nepraktično uza se, ne moći se riješiti čega [vući bolest dugo bolovati]

4. a. upotrebom snage činiti da što iz čega izađe; izvlačiti, vaditi b. sisati, crpsti [vući vodu]

5. a. potezati, povlačiti ostavljajući trag, obilježavati crte b. pomicati figuru u šahu [vući lovca; vući kraljicu]

6. privlačiti, djelovati privlačeći

7. raditi neprekidno, teško, naporno; mučiti se

8. (se) teško, sporo se kretati

9. pružati se, protezati se (u dužinu)

10. skitati se, smucati se, usp. vucarati

11. povlačiti se, previše dugo se otezati, odugovlačiti se, trajati

12. (se, s kim) pejor. živjeti u nedoličnoj vezi ili gubiti vrijeme u takvoj vezi [vukla se s njim pet godina]

13. strujiti s jedne strane, prodirati, osjećati se kao struja zraka u zatvorenoj prostoriji [propuh vuče; odavde vuče = s ove strane jako vuče]

14. (se) ostati nakon čega, biti ostatak, biti ono što je bez potrebe ostalo (umjesto da se nađe na pravome mjestu, da se upotrijebi, posluži svrsi, pojede itd.) [pojedi to kruha da se ne vuče]; povlačiti se

FRAZEOLOGIJA

vuci (mi) se ispred očiju! odmah, smjesta idi, odlazi;

vuče ga srce (želja) za čim (čemu) jako, strasno želi nešto;

vuče ga zemlja star je, iznemogao i nasmrt bolestan;

vući batine (šamare) biti batinan, šamaran;

vući bolest dugo bolovati;

vući interes, rentu uživati interes, rentu;

vući korist iz čega koristiti se čime;

vući lozu, korijen, porijeklo potjecati;

vući na svoju stranu, vući sebi raditi za sebe, gledati svoj interes;

vući na sud, po sudovima (koga) tužiti, tužakati sudu;

vući noge, korak teško, tromo ići;

vući masnu plaću imati veliku plaću, velika primanja;

vući po blatu koga ocrnjavati, klevetati koga;

vući rep (za sobom) biti žrtva kakve priče, biti tema javnosti zbog čega njoj stranog;

vući vodu (na svoj mlin) raditi u svoju korist;

vući za jezik koga navoditi koga da kaže ono što ne želi;

vući za nos koga varati, zavaravati koga

ONOMASTIKA

pr. (nadimačko): Vùcikuja (Đurđevac)

ETIMOLOGIJA

prasl. *volkti (rus. volóč', češ. vléci), lit. vilkti