- obrezivanje
- obrezívānje srDEFINICIJA1. <gl. im.>, v. obrezivati2. v. cirkumcizijaETIMOLOGIJAvidi obrezati
Hrvatski jezični portal. 2014.
obrezivanje
Look at other dictionaries:
cirkumcízija — ž rel. med. obrezivanje prepucija na penisu dječaka po propisima nekih vjera (islama – sunet, židovstva – brit mila) ili iz medicinskih razloga (fimoza); sunet, sunećenje, obrezivanje peritomija ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
cirkumcizija — cirkumcízija ž DEFINICIJA rel. med. obrezivanje prepucija na penisu dječaka po propisima nekih vjera (islama sunet, židovstva brit mila) ili iz medicinskih razloga (fimoza); obrezivanje, sunećenje, sunet ETIMOLOGIJA lat. circumcisio … Hrvatski jezični portal
inicijácija — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}obredno primanje u neko tajno vjersko ili, općenito, tajno udruženje b. {{001f}}kršć. postupno uvođenje u kršćanstvo sakramentima krštenja, potvrde i sudjelovanjem u euharistijskom slavlju 2. {{001f}}primanje mladića ili… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kòsijēr — m savijeno sječivo, veliki ručni nož za obrezivanje granja i loze; srp, kosir … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sùnećēnje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}sunetiti{{/ref}} 2. {{001f}}isl. obrezivanje spolnog organa dječaka po propisima islama; cirkumcizija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šnajcer — šnàjcer m DEFINICIJA reg. pomagalo za gašenje svijeća i za obrezivanje fitilja; usekač ONOMASTIKA pr. (nadimačko): Šnàjcer (Međimurje) ETIMOLOGIJA njem. Schneuze … Hrvatski jezični portal
sunećenje — sùnećēnje sr DEFINICIJA isl. obrezivanje spolnog organa dječaka po propisima islama; cirkumcizija, sunet ETIMOLOGIJA vidi sunet … Hrvatski jezični portal
kosijer — kòsijēr m DEFINICIJA savijeno sječivo, veliki ručni nož za obrezivanje granja i loze; kosir, srp ETIMOLOGIJA vidi kosa … Hrvatski jezični portal
brit mila — brȉt milȁ ž DEFINICIJA jud. ritualno obrezivanje spolnog organa muškog dojenčeta [obaviti brit milu; izvesti brit milu] ETIMOLOGIJA hebr. berīth mīlāh: zavjet obrezivanja … Hrvatski jezični portal
vagov — vàgōv m <G vagóva> DEFINICIJA reg. nožić u obliku srpa za obrezivanje, cijepljenje, kalemljenje i sl. ETIMOLOGIJA mađ. vágó, v. vagaš … Hrvatski jezični portal
