okluzija

okluzija: oklúzija ž

DEFINICIJA

1. fiz. pojava da čvrsto tijelo u sebi zadrži uklopljenu čvrstu tvar, tekućinu ili plin [u proizvodnji metala događa se okluzija čestica troske i plinova]

2. meteor. zadnja faza razvoja ciklone: pri tlu dolazi do spajanja hladne i tople fronte, nastupa popunjavanje ciklone i smirivanje vremena; okludirana fronta

3. fon. artikulacijski zatvor (tjesnac) prilikom izgovora nekih glasova

4. med. metoda liječenja ambliopije

5. općenito, zatvaranje, začepljenje [koronarna okluzija]

ETIMOLOGIJA

lat. occlusio ≃ occludere: zatvoriti

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

okluzíja — in oklúzija e ž (ȋ; ú) 1. med. zapora: okluzija žile / okluzija limfnih poti 2. meteor. združenje hladne in tople zračne gmote: nastanek okluzije … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zátvor — m 1. {{001f}}a. {{001f}}mjesto, zgrada gdje osuđenici izdržavaju kaznu, mjesto kamo se zatvaraju prijestupnici b. {{001f}}meton. kazna oduzimanja slobode i izdržavanja u zatvoru 2. {{001f}}pov. kazna zadržavanja učenika u školi poslije nastave 3 … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
okludirati — okludírati svrš. <prez. oklùdīrām, pril. pr. āvši, prid. trp. oklùdīrān> DEFINICIJA 1. zatvoriti, začepiti 2. meteor. prolaziti fazu okluzije (o cikloni) ETIMOLOGIJA vidi okluzija … Hrvatski jezični portal
okluziv — oklùzīv m <G okluzíva> DEFINICIJA fon. suglasnik koji se tvori zatvaranjem prolaza zračnoj struji, pa naglim otvaranjem uz prasak, praskav glas (b, p) ETIMOLOGIJA vidi okluzija … Hrvatski jezični portal
okluder — oklúder m DEFINICIJA knjiš. ono čime se zatvara; zatvarač (ob. kao dio raznih instrumenata, aparata i uređaja) ETIMOLOGIJA vidi okluzija … Hrvatski jezični portal
fronta — frònta ž DEFINICIJA 1. vojn. a. prednja strana rasporeda velike vojne jedinice b. kopnene oružane snage u rasporedu, opr. pozadina c. najviša operativna jedinica u ratu pod jednim zapovjednikom d. ratno područje; bojište, ratište 2. pročelje… … Hrvatski jezični portal

Academic Dictionaries and Encyclopedias