fronta

frònta ž

DEFINICIJA

1. vojn. a. prednja strana rasporeda velike vojne jedinice b. kopnene oružane snage u rasporedu, opr. pozadina c. najviša operativna jedinica u ratu pod jednim zapovjednikom d. ratno područje; bojište, ratište

2. pročelje (građevine)

3. pol. tip organiziranja više stranaka [Narodna fronta, pov.]

4. meteor. granična ploha između dviju zračnih masa

SINTAGMA

hladna fronta meteor. tip fronte u sklopu ciklone gdje hladniji zrak nadire prema toplom zraku i pri tom nastaju razvijeni oblaci vertikalnog razvoja popraćeni udarima vjetra, grmljavinom i katkada tučom;

okludirana fronta meteor., v. okluzija (2);

polarna fronta meteor. kvazipermanentna fronta, koja u srednjim geografskim širinama obuhvaća velika prostranstva, odjeljuje polarni zrak od tropskog zraka;

topla fronta meteor. tip fronte u sklopu ciklone gdje topliji zrak nadire nad hladni i pri tom nastaju slojeviti oblaci i dugotrajnije oborine

FRAZEOLOGIJA

biti u fronti gledati sa strane pročelja (o sobama kojima su prozori okrenuti na pročelje, a ne na suprotnu, ob. dvorišnu stranu);

otići na frontu, biti upućen na frontu otići na bojište, biti upućen na bojište

ETIMOLOGIJA

vidi front