- oštar
- ȍštar prid. <odr. ȍštrī>DEFINICIJA1. koji je izbrušen napravama za oštrenje [oštar nož], opr. tup2. koji je neugodan, snažan, hladan [oštar vjetar]3. strog4. koji je izrazito označen [oštra granica]5. koji naglo zavija ili se uspinje [oštar uspon; oštar zavoj], opr. blag6. koji je jasan [oštra slika]; izoštren7. koji je izrazito brz i precizan [oštar um]SINTAGMAoštar jezik koji govori britko, bez uvijanja, izravno;oštar kut mat. kut čija je mjera između nule i pravog kuta; šiljasti kutONOMASTIKApr. (nadimačka i etnici): Òštīr (14, Karlovac, Samobor), Òštranić (Garešnica, Karlovac), Òštrec (Kutina, Prigorje), Òštrek (Novi Marof, Pokuplje, Zagorje), Óštrić (690, Zadar, sred. i S Dalmacija, Primorje), Ȍštrina (Slunj, Pokuplje), Òštrkapa (Koprivnica, Podravina), Ȍštrō (Split, Vukovar)mikrotop. (vrlo često ob. za uzvisine, vrhunce, stijene): Ȍstrov, Ȍstrova, Ȍstrovac, Ȍstrōvci, Ȍstrovica, Ȍstrovo, Ȍstrōvsko, Ȍstrožin, Ȍštra, Òštrac, Ȍštrā gláva, Ȍštrā glàvica, Òštrāk, Ȍštrā kòsa, Ȍštrā lúka, Ȍštrā strána, Ȍštrc, Òštrelj, Oštrènjāk, Ȍštrī, Ȍštric, Òštrica, Óštrić, Òštrīk, Ȍštrī grȋč, Ȍštrī kȍzjāk, Ȍštrī kȕk, Ȍštrī òblaj, Ȍštrī vȑh, Ȍštrō, Ȍštrō bȑdo, Òštroj, Ȍštrovice itd.top. (naselja): Dónji Ȍštrc (Jastrebarsko, 161 stan.), Dónjī Ȍštrī Vȑh Ȍzaljskī (Ozalj, 91 stan.), Górnjī Ȍštrc (Jastrebarsko, 103 stan.), Górnjī Ȍštrī Vȑh Ȍzaljskī (Ozalj, 19 stan.), Ȍštrā (Gospić, 233 stan.), Ȍštrī Vȑh (Nova Gradiška, 226 stan.), Òštrice (Novi Marof, 534 stan.), Ȍštrī Zȋd (Garešnica, 177 stan.), Oštròbradić (Krk, 71 stan.)ETIMOLOGIJAprasl. i stsl. ostrъ (rus. óstryj, polj. ostry), lit. aštrus ← ie. *h2ek'ros (lat. acer, grč. ákros)
Hrvatski jezični portal. 2014.