- označen
- òznāčen prid. <odr. -ī>DEFINICIJAkoji je obilježenETIMOLOGIJAvidi oznaka
Hrvatski jezični portal. 2014.
označen
Look at other dictionaries:
oznáčiti — (što, koga) svrš. 〈prez. òznāčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òznāčen〉 1. {{001f}}postaviti znak, obilježiti 2. {{001f}}pren. obilježiti koga, oklevetati, nanijeti uvredu [označen od Boga grđi od vraga, posl. onaj koji ima neku vidljivu fizičku… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šȅnjān — prid. 〈odr. ī〉 reg. 1. {{001f}}označen kakvim znakom radi evidencije (brojkom, zarezom, oštrim predmetom i sl.) 2. {{001f}}označen od prirode (onaj koji ima fizičku manu) [∼ od Boga grđi od vraga onaj kojega je Bog označio urođenom tjelesnom… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šenjan — šȅnjān prid. <odr. ī> DEFINICIJA reg. 1. označen kakvim znakom radi evidencije (brojkom, zarezom, oštrim predmetom i sl.) 2. označen od prirode (onaj koji ima fizičku manu) [šenjan od Boga grđi od vraga onaj kojega je Bog označio urođenom… … Hrvatski jezični portal
označiti — oznáčiti (što, koga) svrš. <prez. òznāčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òznāčen> DEFINICIJA 1. postaviti znak, obilježiti 2. pren. obilježiti koga, oklevetati, nanijeti uvredu [označen od Boga grđi od vraga, posl. onaj koji ima neku vidljivu… … Hrvatski jezični portal
cı̏fra — ž 〈G cı̏fārā/ ī〉 1. {{001f}}znak za broj; brojka, znamenka 2. {{001f}}znak na brojčaniku označen brojkom [rimska ∼; arapska ∼], {{c=1}}usp. {{ref}}cifranik{{/ref}}, {{ref}}brojčanik{{/ref}} ✧ {{001f}}srlat. ← arap … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
opèčaćen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je označen pečatom radi evidencije ili prepoznavanja 2. {{001f}}rel. pren. koji je primio sakrament i koji će ga nositi zauvijek [∼ Svetom potvrdom] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍštar — prid. 〈odr. ȍštrī〉 1. {{001f}}koji je izbrušen napravama za oštrenje [∼ nož], opr. tup 2. {{001f}}koji je neugodan, snažan, hladan [∼ vjetar] 3. {{001f}}strog 4. {{001f}}koji je izrazito označen [oštra granica] 5. {{001f}}koji naglo zavija ili… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȍ — prij. (s A i L) 1. {{001f}}s upravnom riječju i izrazom u akuzativu određuje a. {{001f}}svrhu, cilj gl. radnje [otići ∼ kruh] b. {{001f}}trajanje onoga što označava imenica u A [∼ cijeli dan] c. {{001f}}način i uvjet pod kojim se ostvaruje ono… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trȁka — ž 〈G mn trȃkā〉 1. {{001f}}uzak komad tkanine, papira, plastične mase i sl. kojim se što vezuje, pričvršćuje i sl.; vrpca 2. {{001f}}dio kolnika označen za kretanje vozila u jednom smjeru 3. {{001f}}dug savitljiv oblik materijala koji služi da se… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tȃj — (tȃ ž, tô sr) zam. (pokazna) 〈G tȍgā (tê), D tȍmu/tòmē (tôj), I tîm (tôm), N mn tî (tê, tȃ)〉 1. {{001f}}a. {{001f}}ukazuje na pojam u blizini ili uopće u sferi sugovornika b. {{001f}}ukazuje na nešto što je spomenuo sugovornik ili o čemu je… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
