noć

nȏć ž <G nȍći, I nȍći/nȍću, G mn nòćī>

DEFINICIJA

1. vrijeme tame od potpunog zalaska Sunca do sljedećeg izlaska

2. tama u to vrijeme [gluha (mrkla, potpuna, duboka) noć]

3. večer posvećena određenim zbivanjima [noć vještica]

SINTAGMA

polarna noć razdoblje kad u polarnom pojasu Sunce ne izlazi;

venecijanska noć svečani doček ili ispraćaj priređen tako da mnogo rasvijetljenih brodova iziđu u luku ili u kanal i prate onoga tko dolazi ili odlazi

FRAZEOLOGIJA

A[i]. laku noć![/i] želja koja se izriče drugome prije noćnog počinka = dobra noć! reg.;

[i]B. noć na glavu[/i] ekspr. ob. kao glavna rečenica pred zavisnom u zn. da se što ima obaviti noću, prihvatiti da drugo ne preostaje nego probdjeti noć ili prihvatiti noć kao činjenicu [noć na glavu, pa na put];

noć ima svoju moć noću se događa ili javlja u većoj mjeri ono što se ne osjeća ili ne javlja tako očito danju (zubobolja, neki bolovi; probava drugačije radi, javljaju se erotske želje);

ovu noć (ove noći) 1. u noći prije ovoga dana, noćas 2. u noći koja dolazi nakon današnjeg dana;

preko noći odjednom, bez velikog trošenja vremena;

progutala ga noć nestao je, poginuo na nepoznat način, usp. pojeo ga mrak, v. mrak , usp. pojela ga pomrčina, v. pomrčina ;

reći (komu) (čemu) laku noć oprostiti se tako što se raskida odnos, što se prekida neki postupak ili zauvijek odriče od čega [stvaranju ogromnih gradova i gomilanju ljudi na jednom mjestu u pametnim zemljama rekli su laku noć]

ETIMOLOGIJA

prasl. *notjь (stsl. noštь, rus. noč', polj. noc), lit. naktis ← ie. *nok^wts (lat. nox, grč. nýks)