mrak

mrȃk m <N mn mrȁkovi/mrȃci jez. knjiž.>

DEFINICIJA

1. nepostojanje svjetla, stanje bez svjetla, tama, pomrčina [pada mrak; hvata mrak]

2. noć bez mjeseca [srdela se lovi za vrijeme mraka]

3. pren. neznanje, zatucanost, dogmatičnost, neprosvijećenost

FRAZEOLOGIJA

lutati (tapkati, pipati) po mraku biti bez dovoljno znanja, lutati, ne nalaziti odgovor ili rješenje [policija tapka u mraku];

mrak kao u rogu potpuni mrak;

pao mu mrak na oči izgubio kontrolu nad sobom;

pojeo ga mrak nestao pod nejasnim okolnostima

ONOMASTIKA

m. os. imena (zaštitnička): Mr̀četa, Mŕkan, Mŕkonja

pr.: Màrčeta (380, Virovitica, Istra, Lika, Primorje, Prigorje, v. i Marko), Màrčetić (480, Lika, Podravina, Primorje, Slavonija), Mrkáić (Ogulin), Mr̀kālj (360, Karlovac, Slunj, Banovina, Maslavina), Mŕkić (560, S Dalmacija, Kordun, Pokuplje, Z Slavonija), Mȑkobrad (140, Vojnić, Lika, Slavonija), Mȑkobrāda (140, Dvor, Kordun, Lika, I Slavonija), Mȑkogača (Rijeka, Podravska Slatina, Pula, J Dalmacija), Mȑkogaća (Zadar, Rijeka, Donji Miholjac), Mrkójević (Osijek, Požega), Mȑkonić (Nova Gradiška, Buzet, Slavonija), Mŕkonja (260, Slunj, Glina, Garešnica, Vinkovci), Mr̀konjić (870, Imotski, sred. Dalmacija, Kordun, I Slavonija), Mŕković (120, Šibenik, sred. Dalmacija, Slavonija), Mȑkša (140, Zagreb, Klanjec, Zagorje, Posavina), Mȑkšić (360, Kordun, I Slavonija); (etnici): Mráčević (Pula, J i sred. Dalmacija), Mrȁčić (Zadar, Sisak, Dubrovnik, Cres-Lošinj), Mrȃk (380, Pazin, Delnice, Primorje, Prigorje), Mràkić (Dubrovnik, Požega), Mrȁkōvčić (480, Krk, Primorje, okolica Zagreba), Mrȃković (390, Glina, Vrbovsko, Banovina)

ETIMOLOGIJA

prasl. *morkъ (stsl. mrakъ, rus. mórok, polj. mrok), lit. merkti: žmiriti