sebeljubiv
Look at other dictionaries:
sebeljùbiv — prid. 〈odr. ī〉 koji je pretjerano zanesen sobom, sklon precjenjivanju sebe … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sebeljubivost — sebeljùbivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je sebeljubiv; sebeljublje ETIMOLOGIJA vidi sebeljubiv … Hrvatski jezični portal
nȁrcisoīdan — prid. 〈odr. dnī〉 koji je zaljubljen u sebe kao Narcis; sebeljubiv, samoljubiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȁmožīv — prid. 〈odr. ī〉 koji živi samo za sebe i misli samo na sebe, koji nema osjećaja za druge, koji nema potrebe za drugima; egoističan, sebeljubiv, opr. društven … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sebeljùbivōst — ž osobina onoga koji je sebeljubiv; sebeljublje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tȁšt — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je osjetljiv na svoju veličinu, zasluge i sl.; sujetan, sebeljubiv 2. {{001f}}rij. isprazan, bezvrijedan, uzaludan [∼a slava] ∆ {{001f}}na ∼e (nȁtašte) na prazan želudac [uzeti lijek na ∼e] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
samoživ — sȁmožīv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji živi samo za sebe i misli samo na sebe, koji nema osjećaja za druge, koji nema potrebe za drugima; egoističan, sebeljubiv, opr. društven ETIMOLOGIJA samo + v. živ … Hrvatski jezični portal
sebeljublje — sȅbeljūblje sr DEFINICIJA v. sebeljubivost ETIMOLOGIJA vidi sebeljubiv … Hrvatski jezični portal
sebeljupčev — sebeljúpčev prid. DEFINICIJA koji pripada sebeljupcu ETIMOLOGIJA vidi sebeljubiv … Hrvatski jezični portal
sebeljubac — sebeljúbac m <G pca, V sebȅljupče, N mn pci, G sebèljūbācā> DEFINICIJA onaj koji je okrenut sam sebi, koji obožava samoga sebe ETIMOLOGIJA vidi sebeljubiv … Hrvatski jezični portal
