samoživ

samoživ
sȁmožīv prid. <odr. -ī>
DEFINICIJA
koji živi samo za sebe i misli samo na sebe, koji nema osjećaja za druge, koji nema potrebe za drugima; egoističan, sebeljubiv, opr. društven
ETIMOLOGIJA
samo- + v. živ

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужно сделать НИР?

Look at other dictionaries:

  • samožív — a o prid. (ȋ í) knjiž. ki živi sam iz sebe: samoživa volja ga je reševala …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • samoživo — sȁmožīvo pril. DEFINICIJA na samoživ način ETIMOLOGIJA vidi samoživ …   Hrvatski jezični portal

  • samoživost — samòživōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga koji je samoživ ETIMOLOGIJA vidi samoživ …   Hrvatski jezični portal

  • samoživac — samožívac m <G vca, N mn vci, G samòžīvācā> DEFINICIJA onaj koji je samoživ ETIMOLOGIJA vidi samoživ …   Hrvatski jezični portal

  • egocèntričan — egocèntrič|an prid. 〈odr. čnī〉 psih. koji sebe vidi kao središte svega, koji je bitno usmjeren na svoje ja (ego) [dijete je ∼no, ali nije egoistično]; samoživ …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • hàjvān — m 〈G hajvána〉 reg. ekspr. 1. {{001f}}a. {{001f}}živinče, životinja b. {{001f}}〈zb.〉 stoka, marva 2. {{001f}}pejor. onaj koji je beskarakteran, samoživ, priglup; onaj koji se ponaša poput životinje ∆ {{001f}}∼ hećim reg. veterinar ⃞ {{001f}}jadni… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nèdruštven — prid. 〈odr. ī〉 koji ne voli društvo; samoživ …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • samožívac — m (samožìvica ž) 〈G vca, N mn vci, G samòžīvācā〉 onaj koji je samoživ …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • samòživōst — ž svojstvo onoga koji je samoživ …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sȁmopāšan — prid. 〈odr. šnī〉 knjiš. koji je sam sebi dovoljan; sklon tome da se izolira od drugih; samoživ, samodovoljan, isključiv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”