razuman

razuman
rȁzūman prid. <odr. -mnī>
DEFINICIJA
1. koji ima razuma; razborit [razuman čovjek]
2. koji je u skladu s razumom; razborit [razuman čin]
ETIMOLOGIJA
vidi razum

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужно сделать НИР?

Look at other dictionaries:

  • răzumăn — răzúmăn, ă, răzúmắni, e, adj. (reg.) 1. priceput, deştept. 2. clar, lămurit, sincer. Trimis de blaurb, 13.11.2006. Sursa: DAR …   Dicționar Român

  • nȅrazūman — prid. 〈odr. mnī〉 koji nije razuman; nerazborit, nepametan, opr. razuman …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • spȍrazūman — prid. 〈odr. mnī〉 1. {{001f}}koji je s kim u sporazumu, koji se s čime slaže 2. {{001f}}koji se temelji na sporazumu [∼ raskid ugovora] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • gláva — gláv|a ž 〈A glȃvu, N mn glȃve〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. {{001f}}gornji dio neke strukture ili organa [∼a gušterače] 2. {{001f}}taj dio tijela kao sjedište uma,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nerazuman — nȅrazūman prid. <odr. mnī>, opr. razuman DEFINICIJA ETIMOLOGIJA ne + v. razum, razuman …   Hrvatski jezični portal

  • glava — gláva ž <A glȃvu, N mn glȃve> DEFINICIJA 1. anat. a. dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. gornji dio neke strukture ili organa [glava gušterače] 2. taj dio tijela kao sjedište uma, razuma,… …   Hrvatski jezični portal

  • dvȃ — br. 〈G dvàju, D L dvàma〉 (glavni) broj koji se obilježava brojkom 2; (redni) drugi = 2. ⃞ {{001f}}A. ∼ i ∼ (∼ po ∼) u redovima po dvojica; ∼... (čega) (u zn. neznatne količine izbrojivih jedinica ili jedinki ili takvih koje bi se mogle shvatiti… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • inteligèntan — inteligènt|an (intelìgentan) prid. 〈odr. tnī〉 1. {{001f}}koji je razuman; uman 2. {{001f}}koji lako shvaća, čija je inteligencija razvijena; bistar, pametan 3. {{001f}}koji tako izgleda, koji ima takva svojstva [∼no lice; ∼an odgovor] ✧… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lògičkī — lògičk|ī prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na logiku [∼i zadatak] 2. {{001f}}po logici, koji je u skladu s logikom; logičan 3. {{001f}}koji je razuman ∆ {{001f}}∼e konstante lingv. jezični elementi koji nemaju vlastito značenje i koji služe za… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lògičār — m (lògičārka ž) 1. {{001f}}onaj koji se bavi logikom 2. {{001f}}razg. onaj koji logično misli; razuman, razborit čovjek koji ima smisla za logiku …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”