glava

gláva ž <A glȃvu, N mn glȃve>

DEFINICIJA

1. anat. a. dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. gornji dio neke strukture ili organa [glava gušterače]

2. taj dio tijela kao sjedište uma, razuma, pameti [pametna glava; šuplja glava]

3. a. glavni ili prvi u čemu [glava obitelji]; vođa b. prednji dio čega [glava stola; glava kolone]; čelo

4. osoba, pojedinac [sto kuna po glavi]

5. komad nekog prehrambenog proizvoda u obliku kupe ili lopte [glava zelja; glava šećera], usp. glavica (2a)

6. prošireni ili zadebljani krajnji dio čega [glava čavla]

7. mjera visine rasta [viši je od njega za glavu]

8. lice kovanice, opr. pismo

9. dio knjige ili nekog teksta; poglavlje

10. vrelo neke tekućice, v.

11. tehn. a. glavni dio čega [glava motora] b. elektromehanički uređaj unutar nekog pogona koji služi za čitanje (ili pisanje) po mediju [laserska glava]

SINTAGMA

bojeva glava vojn. dio puščanog, nuklearnog itd. zrna;

glava članka lingv. dio članka u kojem se navodi leksička jedinica i dodatne obavijesti o njezinoj morfološkoj, a katkada i sintaktičkoj, odnosno morfosintaktičkoj ulozi;

glava motora tehn. dio koji s gornje strane zatvara prostor izgaranja, poklopac cilindara motora;

okrunjena glava vladar koji nosi krunu, kralj ili car (3)

FRAZEOLOGIJA

bestraga mu glava neka nestane bez traga, ne želim ga nikad više vidjeti;

(kao muha) bez glave smušen (o), zbunjen (o), lakomislen (o);

bez glave i repa nije potpuna i logička cjelina, smušeno;

dajem glavu potpuno sam siguran u ono što govorim, ni najmanje ne sumnjam, jamčim (glavom) [dajem glavu da vi ne znate što govorite];

dignuti glavu osmjeliti se, opr. pognuti glavu;

doći glave (kome) 1. prouzročiti čiju smrt 2. upropastiti čiju karijeru, budućnost, njegovu nepoželjnu ili zlu djelatnost, prekinuti čije dobre ili loše namjere, izvršiti ono što se misli kad se radi o glavi;

dok mu stigne iz stražnjice u glavu treba dugo čekati da shvati (o onome tko sporo misli i slabo shvaća);

držati glavu u pijesku (kao noj) ne željeti se suočiti s neugodnim činjenicama;

držati u glavi pamtiti;

dubiti na glavi svašta poduzimati uzalud ili po čijem prohtjevu;

fali mu daska u glavi nije sasvim normalan;

gdje mi glava tu mi hrana 1. pripadam onamo gdje živim 2. svagdje ću se snaći;

glava mi puca (u izražavanju umora, napetosti i sl.) [glava mi puca od tih uvijek istih razgovora];

glavu gore! ne daj se, ne budi malodušan, ne gubi optimizam, ne predaj se teškoćama, nevoljama i beznađu;

glavom bez obzira (pobjeći) pobjeći u najvećem strahu, ne gledajući za sobom, bez osvrta;

glavom i bradom iron. on sam, lično, osobno;

glavom kroza zid (ići, pokušavati, ne moći) nastojati na čemu što okolnosti ne dopuštaju;

glavu u vjetar 1. dosl. okrenuti se licem prema vjetru (da ne pozli kad se brod ljulja na moru) 2. ništa ne misliti, biti lakomislen, pustiti mozak na pašu;

ide (mi, ti, mu itd.), mota (mi, ti, mu itd.) se po glavi pada mi na pamet, muči me kao misao, nosim u mislima (ob. za neku trajniju i duže zasnivanu ideju);

igrati se glavom izvrgavati se životnoj opasnosti;

imaš glavu (u situaciji kad se želi upozoriti nekoga, ob. oštrije, da može izvršiti neku radnju prije čega treba promisliti, da može donijeti dobru odluku ako želi) [izračunaj, ocijeni kako ti je bolje, imaš glavu]; misli svojom glavom, mućni glavom, upotrijebi mozak, budi samostalan u razmišljanju;

imati bubu (bube, crva) u glavi biti sklon prema čemu što ne odobravam;

imati soli u glavi biti pametan, razuman;

imati (držati) u glavi 1. imati znanja, znati 2. pamtiti, držati na pameti;

izbiti (sebi, kome, što) iz glave pejor. napustiti lošu namisao ili učiniti da je drugi napusti;

iz glave izmisliti, sam sastaviti i govoriti, na pamet govoriti;

izgubiti glavu 1. poginuti 2. izgubiti prisutnost duha;

iznijeti (izvući) živu glavu ostati živ nakon opasnosti po život;

kao dječja glava med. u opisu veličine tvorbe ili tumora (bez detaljiziranja u mjernim jedinicama);

(voljeti, paziti) kao oko (oči) u glavi iznad svega, nadasve, u najvećoj mjeri;

kimati glavom pejor. poslušno odobravati, biti pokoran;

kotrljaju se, padaju glave gine se, ljudi se međusobno ubijaju;

krov nad glavom kuća, dom, sklonište, utočište;

lupati, razbijati glavu naporno razmišljati, rješavati nešto teško, s mukom tražiti odgovor ili rješenje;

lupiti (udariti) glavom o zid razočarati se, snositi loše posljedice zbog zablude ili pogreške, prekasno shvatiti i kajati se zbog onog što je počinjeno;

(za to, od toga i sl.) me (te itd.) ne boli glava ne brinem se oko toga, to mi ne zadaje brige, ne treba se oko toga mnogo brinuti, to nije problem, to je sporedna stvar, to je sporedan problem, to ne može pričinjati teškoću;

metnuti, gurnuti, staviti glavu u torbu izložiti se smrtnoj opasnosti;

misliti svojom glavom misliti samostalno, ne padati pod utjecaj;

mota mi se, vrzma mi se po glavi dolaze mi misli, dolazi mi na um;

mrtva glava ne govori živi mogu govoriti što žele ili lagati kad nije više živ onaj tko zna istinu;

mućnuti glavom bolje razmisliti;

muti (vrti) mi se u glavi dobivam vrtoglavicu;

napuniti glavu (kome) zaraziti koga lošim namislima;

(doći, izići, popeti se) na vrh glave (kome) dosaditi, dodijati;

ne dizati glavu naporno raditi bez prekida, ne odvajati se od posla (obično za stolom);

ne ide mi u glavu 1. ne mogu to vjerovati 2. teško to shvaćam;

(nemati) ni glave ni repa nije potpuna i logička cjelina, smušeno;

ne okrenuti glavu ne obratiti pažnju na koga;

nešto (mi) kopa po glavi muči me jedna misao;

ne zna tko mu glavu nosi nije samostalan, zbunjen je u planovima u životu, nesuvisao u postupcima i namjerama;

nije o glavu nije prijeko potrebno žuriti, nema žurbe;

nije za o glavu nije od presudne važnosti, nije prvenstveno važno, nije najvažnije, nije pitanje života ili smrti;

nositi (imati, držati) glavu u torbi izvrgavati se životnoj opasnosti;

obijati se (kome) o glavu snositi posljedice, biti žrtva čega;

obiti (obijati) se o glavu, v. obijati ;

oboriti, pognuti glavu snužditi se, pokunjiti se;

ode glava tu će se izgubiti život;

od glave do pete (za osobu) sav, u svakom pogledu;

od glave riba smrdi od pretpostavljenih dolaze nevolje, kriva je nesposobnost onih koji zapovijedaju ili upravljaju;

o njegovu glavu kad se što razbije ili uništi, a nije velika šteta u usporedbi s većim zlom;

(o)prati (kome) glavu oštro koriti koga;

pamet u glavu pazi što radiš, budi razuman, urazumi se;

pasti na glavu izgubiti pamet;

pokloniti glavu (kome) poštedjeti život;

postaviti na glavu problem postaviti potpuno drugačije, obratno;

po svojoj glavi prema svojem znanju i volji;

preko glave previše, više nego što se stiže obaviti;

prevaliti, preturiti preko glave proživjeti, pretrpjeti, podnijeti;

probiti glavu dosaditi govorom, pričanjem, savjetovanjem;

puši mi se glava (od čega) zaokupljen sam pitanjima, problemima;

puhnulo mu u glavu najednom se nešto neobično sjetio, uletio u pustolovinu;

raditi o glavi (kome) 1. poduzimati radnje koje bi mogle dovesti do čije smrti, planirati čiju smrt, organizirati ili nastojati da tko bude ubijen 2. pren. raditi na tome da se uništi čija egzistencija, karijera, da mu se uništi društveni, službeni, politički itd. položaj;

skakati na glavu sport glavačke;

ni za živu glavu nikako, nipošto, ni na koji način, ni u kojem slučaju;

skinuti glavu (kome), skratiti za glavu (koga) 1. ubiti, pogubiti 2. svakojakim sredstvima skinuti s položaja (koga);

spasiti (svoju) glavu spasiti život, uspjeti ostati živ, sačuvati život;

svoje glave 1. tvrdoglav 2. izrazito samostalno radi i misli;

šaliti se glavom (igrati se glavom) izvrgavati se životnoj opasnosti;

tebi je (tebi su) po glavi vrzma ti se, mota ti se po glavi (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili u dokazivanju sugovorniku) [ja imam briga, a tebi su po glavi gluposti];

tko nema u glavi ima u nogama onaj tko nije bio usredotočen na ono što je imao obaviti mora se vratiti da obavi, ne ostaje mu drugo nego da se vrati i obavi;

to (ga) je stajalo glave zbog toga je izgubio život;

tvrde glave teško shvaća;

tovariti na glavu (kome, što) pejor. okrivljavati (koga za što);

udarati, lupati glavom o zid doživljavati stalna razočaranja, nailaziti na stalnu nemogućnost da se što učini;

udariti u glavu (kome) opsjednuti se čime (idejom, namjerom, životnim planom itd.);

uhvatiti se za glavu naglo uvidjeti pogrešku, naći se u čudu;

uliti u glavu (kome, što) naučiti (koga što) izravnom podukom;

uvrtjeti u glavu povjerovati u što, zanijeti se čime, uobraziti što, umisliti što;

zamijeniti (svoju) glavu knjiš. dati život za život, »ne dati besplatno svoju kožu«;

zavrtjeti glavom (kome) zaluditi koga;

znati (koga) u glavu znati ga kako izgleda;

ucijeniti glavu (čiju) raspisati nagradu za život razbojnika, odmetnika;

(biti) usijana glava pretjerano (biti) zagrijan za neku ideju, ideologiju ili zamisao, zanositi se, zanesenjak

ONOMASTIKA

pr. (uglavnom metaforični nadimci, po veličini, obliku ili držanju glave): Bȁnjeglav (170, Lika, Slavonija), Bȉloglav (130, Zadar), Glàvāč (370, Donja Stubica, Slavonija), Glaváčević (150, Slavonija), Glàvāć, Glàvāk (200, Međimurje, Zagorje), Glàvan (1300, Zadar, priobalje), Glàvanić, Glavánović (Slavonija), Glȁvāš (1770, Slavonija), Glavášević (Slavonija), Glàvašić (120, Valpovo), Glàvatī (Našice), Glàvica (470, Ivanec, Podravina), Glàvičić (400, Labin, Primorje, Slavonija), Glávić (650, S Dalmacija), Glàvina (690, Međimurje, sred. Dalmacija, Istra), Glavínec (Vrbovec), Glàvinić (670, J i sred. Dalmacija), Glàvinja (Dubrovnik), Glavínović (140, Split, Sinj), Glàviškić (Metković), Glȃvnīk (Podravina), Glavóčević, Glȁvosek, Glàvota (150, Imotski, sred. Dalmacija), Glȃvović (Dubrovnik), Glàvūrdić (200, Sinj, Split), Glàvūrtić (Split), Hlàvāč (Slavonija ← češ.), Hlȁvaček (100, Podravina), Hlȁvaćek, Hlàvatī (Našice), Strsoglávec (Pregrada, Križevci, Zagreb)

top. (najčešće se odnosi na manje uzvisine, v. glavica (3)): Glàvica, Glàvice i sl.; (u mikrohidronimiji, v. glava (10)): Gláva od vòdē, Glàvičica i sl.; (u obalnoj top. česta metafora): Zàglav; (naselja): Pòdglavica (Šibenik, 130 stan.), Zàglav (Zadar, na Dugom otoku, 369 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *golva (stsl. glava, rus. golová, polj. głowa), lit. galva