razváliti — (što, se) svrš. 〈prez. ràzvālīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ràzvāljen〉 1. {{001f}}(što) jakim udarcem raskomadati, uništiti što [∼ vrata; ∼ bačvu] 2. {{001f}}(se) široko se opustiti u ležećem stavu raširenih ruku i nogu uzimljući mnogo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razvalíti — ím dov., razválil (ȋ í) 1. z valjenjem narediti, da kaj ni več skupaj, na enem mestu: razvaliti hlode, sode; kamenje se je razvalilo po strmini 2. zastar. podreti, porušiti: kmetje so razvalili grad; potres je razvalil mesto / razvaliti vrata… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
razvaljivati — razvaljívati (što, se) nesvrš. <prez. razvàljujēm, pril. sad. razvàljujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. razvaliti ETIMOLOGIJA vidi razvaliti … Hrvatski jezični portal
dekomponírati — (što) dv. 〈prez. dekompònīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 razgraditi/razgrađivati, razvaliti/razvaljivati, rastaviti/rastavljati na sastavne dijelove, uništiti/uništavati kao cjelinu tako da se podijeli na dijelove … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
raskòpati — (što) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. rȁskopān〉 1. {{001f}}kopanjem raširiti otvor, potkopavanjem razvaliti 2. {{001f}}pren. prevrnuti tražeći ili kopajući [∼ sobu]; razmetnuti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
raskòvati — (što) svrš. 〈prez. ràskujēm, pril. pr. āvši, prid. trp. rȁskovān〉 kovanjem razvaliti, vratiti u stanje prije nego što je bilo skovano ili zakovano … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razvaljívati — (što, se) nesvrš. 〈prez. razvàljujēm (se), pril. sad. razvàljujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}razvaliti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ràzrušiti — (što) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. ràzrušen〉 rušeći uništiti; razoriti, razvaliti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vı̏lica — vı̏lic|a ž 1. {{001f}}anat. čeljusna kost u koju su usađeni zubi 2. {{001f}}a. {{001f}}viljuška b. {{001f}}(+ potenc.) dijelovi sprava slični vilici, ob. željezni 3. {{001f}}pribor za jelo kojim se nabada ∆ {{001f}}glazbena ∼a čelični… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ústa — úst|a sr pl. tantum 〈G ústā〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}duplja koju u čovjeka zatvaraju gornja i donja vilica, prvi organ kroz koji prolazi hrana u želudac [disati na ∼a; od ∼a do ∼a; otvorenih ∼a] b. {{001f}}takav otvor zajedno s vanjskim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
