- rječit
- rjèčit prid. <odr. -ī>DEFINICIJA1. koji lijepo i tečno govori, koji se lako izražava2. koji jasno potvrđuje nešto; očigledan, uvjerljiv (o dokazu, materijalnoj činjenici)ETIMOLOGIJAvidi riječ
Hrvatski jezični portal. 2014.
rječit
Look at other dictionaries:
rjèčit — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji lijepo i tečno govori, koji se lako izražava 2. {{001f}}koji jasno potvrđuje nešto; očigledan, uvjerljiv (o dokazu, materijalnoj činjenici) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagoglagòljiv — prid. 〈odr. ī〉 ekspr. razg. koji voli mnogo pričati, koji je vrlo rječit, koji sipa riječi, koji ima žbatulu, parlatinu i sl.; blagorječiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
elokvèntan — prid. 〈odr. tnī〉 koji je okretan u govoru, govornički uvjerljiv; rječit, govorljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
govòrljiv — prid. 〈odr. ī〉 koji rado i bez ustezanja govori o čemu onoliko koliko treba, kojemu ne nedostaje riječi; rječit, opr. šutljiv; mutav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rjèčito — pril. na rječit način, s rječitošću … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rjèčitōst — ž sposobnost onoga koji je rječit, govornički dar … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
znakòvit — prid. 〈odr. ī〉 koji ukazuje na nešto, koji je osobit znak čega; indikativan, signifikantan, rječit ⃞ {{001f}}to je ∼o, ∼o je to će reći, to znači; indikativno je, signifikantno je, to ukazuje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagoglagoljiv — blagoglagòljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA ekspr. razg. koji voli mnogo pričati, koji je vrlo rječit, koji sipa riječi, koji ima žbatulu, parlatinu i sl.; blagorječiv ETIMOLOGIJA stsl. blagoglagolivъ … Hrvatski jezični portal
rječito — rjèčito pril. DEFINICIJA na rječit način, s rječitošću ETIMOLOGIJA vidi riječ … Hrvatski jezični portal
rječitost — rjèčitōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA sposobnost onoga koji je rječit, govornički dar ETIMOLOGIJA vidi riječ … Hrvatski jezični portal
