sàsūti — (što) svrš. 〈prez. sȁspēm, pril. pr. ūvši, imp. sàspi, prid. trp. sȁsūt〉 1. {{001f}}sipajući istresti iz čega u što 2. {{001f}}razg. pren. a. {{001f}}ispaliti [∼ paljbu] b. {{001f}}izgovoriti mnogo riječi na brzinu [∼ bujicu riječi na koga] ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sasipati — sàsipati (što) nesvrš. <prez. sàsipām/sàsipljēm, pril. sad. ajūći/sàsipljūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. sasuti ETIMOLOGIJA vidi sasuti … Hrvatski jezični portal
nàdlajati — (koga) svrš. 〈prez. nàdlajēm, pril. pr. āvši, prid. trp. nàdlajān〉 razg. ekspr. u verbalnom duelu ili u dijalogu ostati pobjednik nad kim, nadgovoriti koga, sasuti više riječi od sugovornika (predodžba lajanja), pokazati se rječitiji [možda nije… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sàsipati — (što) nesvrš. 〈prez. sàsipām/sàsipljēm, pril. sad. ajūći/sàsipljūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}sasuti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
umijéšati — (koga, što, se) svrš. 〈prez. ùmijēšām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. ùmijēšān〉 1. {{001f}}(što) miješajući dodati što, miješanjem sasuti u drugu smjesu ili tvar 2. {{001f}}(koga) uvući, uplesti, upetljati (ob. u što nepovoljno) 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vȁtra — vȁtr|a ž 〈G mn tārā/ ī〉 1. {{001f}}prirodna pojava koja nastaje kad što gori, oslobađanje topline uz plamen i svjetlo u procesu gorenja; oganj [naložiti ∼u] 2. {{001f}}a. {{001f}}pucanje iz oružja; paljba [otvoriti ∼u] b. {{001f}}okršaj, boj 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zȗb — m 〈N mn i, G zúbī/zúbā〉 1. {{001f}}anat. jedna od bjeličastih izraslina koštanog tkiva u čeljusti prevučenih caklinom, koje služe za grizenje i žvakanje 2. {{001f}}〈mn zȕbovi〉 a. {{001f}}oštriji ispust, istaknut dio raznih predmeta (pile, češlja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nadlajati — nàdlajati (koga) svrš. <prez. nàdlajēm, pril. pr. āvši, prid. trp. nàdlajān> DEFINICIJA razg. ekspr. u verbalnom duelu ili u dijalogu ostati pobjednik nad kim, nadgovoriti koga, sasuti više riječi od sugovornika (predodžba lajanja),… … Hrvatski jezični portal
zub — zȗb m <N mn i, G zúbī/zúbā> DEFINICIJA 1. anat. jedna od bjeličastih izraslina koštanog tkiva u čeljusti prevučenih caklinom, koje služe za grizenje i žvakanje 2. <mn zȕbovi> a. oštriji ispust, istaknut dio raznih predmeta (pile,… … Hrvatski jezični portal
vatra — vȁtra ž <G mn tārā/ ī> DEFINICIJA 1. prirodna pojava koja nastaje kad što gori, oslobađanje topline uz plamen i svjetlo u procesu gorenja [naložiti vatru]; oganj 2. a. pucanje iz oružja [otvoriti vatru]; paljba b. okršaj, boj 3. svjetlo,… … Hrvatski jezični portal