proturječiti

proturječiti
protùrječiti nesvrš. <prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje>
DEFINICIJA
1. (čemu) biti u sadržajnoj opreci s kim/čim, biti u kontradikciji; isključivati se
2. (komu) izražavati protivne stavove [nemoj mi proturječiti!]; protiviti se
ETIMOLOGIJA

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • protùrječiti — nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje〉 1. {{001f}}(čemu) biti u sadržajnoj opreci s kim/čim, biti u kontradikciji; isključivati se 2. {{001f}}(komu) izražavati protivne stavove; protiviti se [nemoj mi ∼!] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • negírati — (što) dv. 〈prez. nègīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}poricati počinjeno djelo, tvrditi da što nije počinjeno; nijekati 2. {{001f}}odricati točnost riječi sugovornika, osporavati što u cjelini; proturječiti 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • oponírati — (∅) dv. 〈prez. opònīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}suprotstavljati se, protiviti se; proturječiti 2. {{001f}}stavljati/staviti prigovore, davati zamjerke; osporavati, pobijati ✧ {{001f}}njem. ← lat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • protuslòviti — (komu, čemu) nesvrš. 〈prez. protùslovīm, pril. pr. īvši, prid. rad. protuslòvio〉 razg., {{c=1}}v. {{ref}}proturječiti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • protusloviti — protuslòviti (komu, čemu) nesvrš. <prez. protùslovīm, pril. pr. īvši, prid. rad. protuslòvio> DEFINICIJA razg. proturječiti, v. ETIMOLOGIJA protu + v. slovo …   Hrvatski jezični portal

  • negirati — negírati (što) dv. <prez. nègīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. poricati počinjeno djelo, tvrditi da što nije počinjeno; nijekati 2. odricati točnost riječi sugovornika, osporavati što u cjelini;… …   Hrvatski jezični portal

  • oponirati — oponírati (Ø) dv. <prez. opònīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. suprotstaviti/suprotstavljati se, protiviti se; proturječiti 2. staviti/stavljati prigovore, dati/davati zamjerke; osporavati, pobijati… …   Hrvatski jezični portal

  • kontradikcija — kontradìkcija ž DEFINICIJA proturječje, protivurječje, protuslovlje [biti u kontradikciji; doći u kontradikciju] ETIMOLOGIJA lat. contradictio ≃ contradicere: proturječiti ≃ kontra + dicere: reći …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”