proturječje

proturječje
prȍturjēčje sr
DEFINICIJA
proturječnost, kontradikcija, protuslovlje
ETIMOLOGIJA
protu- + v. riječ

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • antinòmija — ž 1. {{001f}}suprotnost između dvaju sustava, dvaju pojmova, proturječje između dviju ispravnih teza; opreka 2. {{001f}}nepomirljivost dviju teza [mišljenje teško prihvaća tezu da je svijet konačan i da je istovremeno beskonačan] ✧ {{001f}}grč …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • diskrepàncija — ž nesklad između pojmova, sudova ili ideja; nesuglasje, proturječje ✧ {{001f}}lat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kontradìkcija — kontradìkcij|a ž proturječje, protivurječje, protuslovlje [biti u ∼i; doći u ∼u] ✧ {{001f}}lat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prȍturječnōst — ž svojstvo onoga što je proturječno, stanje onoga koji proturječi, koji u isti mah tvrdi i odriče, kad jedan sud ujedno negira; proturječje [biti u ∼i s kim/s čim] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prȍtuslōvlje — sr, {{c=1}}v. {{ref}}proturječje{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ulòviti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. ùlovīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ùlovljen〉 1. {{001f}}(što) uhvatiti ili ubiti u lovu (divljač); upecati (ribu) 2. {{001f}}(što) pren. vještinom steći, dobiti 3. {{001f}}a. {{001f}}(koga) trčeći stići b.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ȕnakrstan — ȕnakrs|tan prid. 〈odr. snī〉 koji se izvodi ili je izveden unakrst, u pravcima ili na načine koji se ukrštaju, presijecaju [∼na vatra (paljba)] ∆ {{001f}}∼no ispitivanje način ispitivanja uhapšenika ili osumnjičenika; postavljanjem različitih… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • proturječan — prȍturječan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji proturječi [proturječan stav]; kontradiktoran, protuslovan ETIMOLOGIJA vidi proturječje …   Hrvatski jezični portal

  • protuslovlje — prȍtuslōvlje sr DEFINICIJA v. proturječje ETIMOLOGIJA vidi protusloviti …   Hrvatski jezični portal

  • proturječiti — protùrječiti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA 1. (čemu) biti u sadržajnoj opreci s kim/čim, biti u kontradikciji; isključivati se 2. (komu) izražavati protivne stavove [nemoj mi proturječiti!]; protiviti se… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”