račun

ràčūn m <G račúna>

DEFINICIJA

1. operacija (ili niz operacija) koja se odnosi na kombinacije brojeva ili na veličine [algebarski račun; infinitezimalni račun; diferencijalni račun; integralni račun; kamatni račun]

2. tehnika rješavanja aritmetičkih problema; računanje

3. unaprijed promišljena sredstva za obavljanje nekog pothvata; proračun

4. stanje primitaka i izdataka, evidencija o dugovanjima i potraživanjima; obračun

5. sastavni dio naziva u knjigovodstvu i bankarskom poslovanju [tekući račun; žiro račun; bankovni račun]

6. meton. potvrda o kupnji s oznakom količine i cijene pojedinih artikala i ukupnim iznosom [izdati račun]

7. novčani iznos utrošene robe i iskorištenih usluga [za čiste račune]

SINTAGMA

račun izjednačenja mat. računanje najvjerojatnije vrijednosti pogreške i razdiobe ostalih vrijednosti pogrešaka oko nje;

račun varijacija mat. disciplina u kojoj se određuju maksimalne ili minimalne vrijednosti integrala u određenim uvjetima;

račun vjerojatnosti mat. aritmetički postupak kojim se nastoji izračunati stupanj vjerojatnosti nekih događaja

FRAZEOLOGIJA

čist račun duga ljubav jasni materijalni odnosi osiguravaju trajno prijateljstvo;

imati (nemati) računa raditi, poslovati tako da se isplati (ili ne isplati);

imati račune (s kim), to su stari računi imati, rješavati razmirice, rješavati nekadašnje razmirice;

(on to radi i sl.) iz računa, s računom (on to radi i sl.) misleći na svoj neposredni interes (ob. na zaradu);

izravnati s kim račune razriješiti sve probleme;

napraviti račun procijeniti troškove, odnos primitaka i izdataka i sl.;

ne ide mu (im) to u račun ne odgovara mu (im) to, nepovoljno je, nije od koristi;

pokvariti kome račune onemogućiti kome da ostvari svoje namjere, planove;

polagati račune (kome) obavještavati po dužnosti, moralnoj obavezi itd. koga o tome što se radi, kako se posluje ili živi [kad dolazim kući, i zašto, ne mislim nikome polagati račune]; (u raznim vezama riječi) [ispostaviti račun (komu), podnijeti račun tražiti naplatu, namiriti platiti koliko račun iznosi];

račun bez krčmara odluka ili zamisao bez onoga koga se tiče, ili koji zapravo odlučuje;

raditi za svoj račun raditi za sebe, za svoju korist, bez kompanjona, bez podjele odgovornosti, interesa i sl.;

sjesti na račun, v. sjesti (3);

voditi računa (o kome, o čemu) voditi brigu, ne zaboraviti, imati na pameti;

za čiste račune pov. pol. traženje da se jasno postave ekonomski odnosi među republikama SFRJ, osobito u političkim događajima oko 1971. godine

ONOMASTIKA

pr. (nadimačko): Račùnica (120, Šibenik)

ETIMOLOGIJA

roman. (? furl.), lat. ratio: razlog, um