puckati — pȕckati (Ø) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA lagano pucati (1) lagano se raspucavati ETIMOLOGIJA vidi puknuti … Hrvatski jezični portal
làptati — (∅) nesvrš. 〈prez. lȁpćēm, pril. sad. lȁpćūći, imp. lȁpći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}piti vodu zamasima jezika i uz prepoznatljiv zvuk (o psu i načinu kako pije); lapsati, lokati 2. {{001f}}pućkati usnama … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pućpuríkati — (∅) nesvrš. 〈prez. pućpùrīčēm, pril. sad. íčūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}pućkati (3){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȕcnuti — (∅) svrš. 〈prez. pȕcnēm, pril. pr. ūvši, imp. pȕcni, prid. rad. pȕcnuo〉, {{c=1}}v. {{ref}}puckati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pùćpurati — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. ēći, gl. im. ānje〉 oglašavati se kao pura (konvencija pisanja »puć«); pućkati [»Vani je mrtvo – cvrkuće ptica, pućpure tuke – i moja zapela žica« J. Polić Kamov] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pucnuti — pȕcnuti (Ø) svrš. <prez. pȕcnēm, pril. pr. ūvši, imp. pȕcni, prid. rad. pȕcnuo> DEFINICIJA v. puckati ETIMOLOGIJA vidi puknuti … Hrvatski jezični portal
pućpurikati — pućpuríkati (Ø) nesvrš. <prez. pućpùrīčēm, pril. sad. íčūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. pućkati (3) ETIMOLOGIJA vidi puć puć … Hrvatski jezični portal
pućnuti — pȕćnuti (čime) svrš. <prez. nēm, pril. pr. ūvši, prid. rad. pȕćnuo> DEFINICIJA jednokratno proizvesti zvuk koji nastaje naglim odmicanjem jezika od nepca (pri spominjanju slasna jela i sl.); coknuti ETIMOLOGIJA vidi pućkati … Hrvatski jezični portal