imućan

imućan
ȉmūćan prid. <odr. -ćnī>
DEFINICIJA
koji posjeduje mnoga materijalna dobra, koji je dobra imovinskog stanja, onaj koji ima u obilju; dobrostojeći
ETIMOLOGIJA
vidi imati

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • ìmati — nesvrš. 〈prez. ìmām, pril. sad. ìmajūći, gl. im. ìmānje〉, opr. nemati 1. {{001f}}a. {{001f}}(koga, što) biti vlasnik; posjedovati [∼ kuću; ∼ novaca; ∼ psa] b. {{001f}}(∅) razg. biti imućan, dovoljno posjedovati 2. {{001f}}(koga, što) a.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • imati — ìmati nesvrš. <prez. ìmām, pril. sad. ìmajūći, gl. im. ìmānje>, opr. nemati DEFINICIJA 1. a. (koga, što) biti vlasnik [imati kuću; imati novaca; imati psa]; posjedovati b. (Ø) razg. biti imućan, dovoljno posjedovati 2. (koga, što) a.… …   Hrvatski jezični portal

  • dobrostòjēćī — prid. onaj koji živi bez materijalnih briga, imućan, koji živi u obilju, koji je dobroga stanja, opr. siromašan, koji živi u oskudici …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • gȁzda — m 〈G mn gȃzdā/ ī〉 (uz vlastito ime, ob. se ne sklanja) 1. {{001f}}gospodar, vlasnik, posjednik [∼ imanja] 2. {{001f}}dobrostojeći, imućan čovjek (ob. na selu) 3. {{001f}}razg. poslodavac, šef (ob. obrtnik) ⃞ {{001f}}biti svoj ∼ biti svoj gospodar …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mȍgūćan — prid. 〈odr. ćnī〉 koji može jer ima; dobrostojeći, imućan, moćan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nȅšto — zam. neodr. 〈G nȅčeg(a)/nȅčesa zast., D L nȅčemu/nȅčem〉 1. {{001f}}u službi imenice označuje nepoznat uzrok, pojavu, predmet ili biće [∼ me boli] 2. {{001f}}u službi priloga: malen, neugledan, komadić [∼ kućice, razg.] 3. {{001f}}u službi… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nàvūći — (koga, što, se) svrš. 〈prez. navúčēm (se), pril. pr. nàvūkāvši (se), prid. trp. navùčen〉 1. {{001f}}(što na što) staviti na nešto što treba da bude pokriveno sa svih strana, laganim pokretima koliko traže dimenzije učiniti da što bude obloženo… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pa — pa1 vezn. 1. {{001f}}vezuje rečenice i rečenične dijelove koji izriču ono što se dogodilo poslije onoga što je rečeno u glavnoj rečenici 2. {{001f}}u vremenskoj ili prostornoj uzastopnosti [kiša ∼ sunce]; a zatim, a onda 3. {{001f}}po redu,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prílika — prílik|a (∅, za što) ž 〈D L ici〉 1. {{001f}}povoljan trenutak [pružila se ∼a]; zgoda, prigoda 2. {{001f}}povod 3. {{001f}}〈mn〉 uvjeti života, okolnosti [dobre/loše ∼e] 4. {{001f}}a. {{001f}}pojava u kojoj se što pokazuje, javlja pred očima,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pr̀djeti — (pr̀diti) (∅) nesvrš. 〈prez. pr̀dīm, pril. sad. pr̀dēći, gl. im. pr̀đēnje〉 vulg. 1. {{001f}}ispuštati plinove iz crijeva; puštati vjetrove 2. {{001f}}razg. pejor. govoriti gluposti, pričati besmislice ⃞ {{001f}}silom prdi rđom smrdi pravi se… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”