inkvilin

inkvìlīn m <G inkvilína>

DEFINICIJA

1. pov. u hrv. feudalnom sustavu osoba koja na gospodarevu zemljištu ima kuću i okućnicu ili stanuje u gospodarskim zgradama vlastelinstva; želir (željir, žiljer), hižar

2. ekspr. rij. došljak

3. zast. zakupnik stana; najmoprimac, stanar, afitual

4. zool. životinja koja živi u gnijezdu, brlogu ili tijelu druge životinje

ETIMOLOGIJA

lat. inquilinus: najamnik, stanar