iz-

iz- (iza-)

DEFINICIJA

(pred bezvučnim suglasnikom i kao plod jednačenja po zvučnosti izgovara se i piše is- [ispratiti; iseliti]) kao prvi dio riječi u tvorbi glagola označuje 1. napuštanje ograničenog prostora [izići]

2. odvajanje [isključiti]

3. kretanje prema vrhu [ispeti se]

4. izvođenje radnje u svim smjerovima na cijelom objektu [izbrazdati; izraniti]

5. promjenu položaja koja znači oprečnost [izvrnuti]

6. dobivanje [izboriti]

7. dovođenje radnje do krajnje granice, do završetka [ispeći]

8. radnju koja se izvršava na svima redom ili koja obuhvaća cijelo mnoštvo [izvarati; izumrijeti]

9. (uz glagole nesvrš. vida) radnju koja se obavljala mnogo puta do krajnje mjere u količini [ispromašivati se često i mnogo puta promašiti; napromašivati se]

ETIMOLOGIJA

v. iz