iz

iz (čega, koga) prij. (s G)

DEFINICIJA

1. kazuje mjesto iz unutrašnjosti kojega ili mjesto iz čije unutrašnjosti što izlazi ili potječe (u prostornom i vremenskom smislu) [izaći iz sobe; piti iz čaše; iz godine u godinu]

2. kazuje uzrok [radim iz ljubavi]

3. kazuje ablativnost (potjecanje) [to mi je još iz mladosti od mladosti]

4. u vezama riječi kao: iza sna [prenuo se iz sna]

FRAZEOLOGIJA

poznavati iz viđenja (koga) ne poznavati osobno i formalno, površno poznavati

ETIMOLOGIJA

prasl. *jьz (stsl. iz, rus. iz, polj. z, ze), lit. iš ← ie. *eg'hs (lat. ex, grč. éks)