- harmonično
- harmònično pril.DEFINICIJAna harmoničan način; skladno, ujednačeno, usklađeno, složnoETIMOLOGIJAvidi harmonija
Hrvatski jezični portal. 2014.
harmonično
Look at other dictionaries:
harmóničen — čna o prid. (ọ) ubran, skladen: harmonične barve; harmonična celota / harmonični odnosi; harmonično sožitje narodov / harmoničen človek; harmonična osebnost / harmoničen razvoj otroka / harmonična spremljava; harmonične značilnosti skladbe ◊ agr … Slovar slovenskega knjižnega jezika
mı̏lozvūčno — pril. na milozvučan način; skladno, harmonično, ugodno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razjedíniti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. razjèdīnīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. razjèdīnjen, gl. im. razjedinjénje〉 1. {{001f}}rastaviti na sastavne dijelove ono što je bilo u jedinstvu, jedinstveno 2. {{001f}}učiniti da nekoć složno, harmonično… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sinton — sìnton prid. <odr. ī> DEFINICIJA psih. koji se harmonično uklapa u svoju sredinu ETIMOLOGIJA grč. sýntonos: napet; krepak ≃ sin + ton … Hrvatski jezični portal
sportski — spȍrtskī prid. DEFINICIJA 1. koji se odnosi na sport i sportaše [sportska ozljeda; sportski život] 2. pren. koji se odnosi prema životu i stvarima otvoreno, pun elana, samopouzdanja [sportski pristup] SINTAGMA sportska etika nepisani kodeks… … Hrvatski jezični portal
razjediniti — razjedíniti (koga, što, se) svrš. <prez. razjèdīnīm, pril. pr. īvši, prid. trp. razjèdīnjen, gl. im. razjedinjénje> DEFINICIJA 1. rastaviti na sastavne dijelove ono što je bilo u jedinstvu, jedinstveno 2. učiniti da nekoć složno, harmonično … Hrvatski jezični portal
milozvučno — mȉlozvūčno pril. DEFINICIJA na milozvučan način; harmonično, skladno, ugodno ETIMOLOGIJA vidi milozvučan … Hrvatski jezični portal
Giorgione — (izg. đorđȏne) (o.1477 1510) DEFINICIJA talijanski slikar, unio visoku renesansu u venecijansko slikarstvo; među prvim slikarima pastoralnog žanra, prvi harmonično uklopio likove u pejzaž (Oluja, Tri filozofa) … Hrvatski jezični portal
harmoničan — harmòničan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. koji se odlikuje slogom, povjerenjem i suglasjem [harmoničan odnos]; skladan 2. kojem su dijelovi dobro usklađeni [harmoničan sklop] 3. koji je lijepe melodije [harmonična skladba]; blagozvučan,… … Hrvatski jezični portal
celôta — e ž (ó) 1. kar je zaključeno in sestavljeno iz dopolnjujočih se elementov: omenjene zgradbe tvorijo celoto; gradivo je avtor povezal v harmonično celoto; njegovo delo je zaokrožena celota / podrediti novo že obstoječim urbanističnim celotam; to… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
