harmoničan

harmoničan
harmòničan prid. <odr. -čnī>
DEFINICIJA
1. koji se odlikuje slogom, povjerenjem i suglasjem [harmoničan odnos]; skladan
2. kojem su dijelovi dobro usklađeni [harmoničan sklop]
3. koji je lijepe melodije [harmonična skladba]; blagozvučan, milozvučan
SINTAGMA
harmonični niz mat. slijed članova čije recipročne vrijednosti čine aritmetičku progresiju;
harmonično titranje fiz. najjednostavniji vid periodičnog gibanja, ima frekvenciju koja ne ovisi o amplitudi titranja
ETIMOLOGIJA
vidi harmonija

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • harmòničan — harmònič|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}koji se odlikuje slogom, povjerenjem i suglasjem; skladan [∼an odnos] 2. {{001f}}kojem su dijelovi dobro usklađeni [∼an sklop] 3. {{001f}}koji je lijepe melodije; milozvučan, blagozvučan [∼na skladba] ∆… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blȁgozvūčan — prid. 〈odr. čnī〉 koji dobro zvuči; milozvučan; blagoglasan; skladan, harmoničan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • plàstičan — plàstič|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}koji je od plastike [∼ne mase] 2. {{001f}}pren. koji stvara živu sliku o čemu, izrazit, živ [∼an opis] 3. {{001f}}koji ističe neravnine; reljefan 4. {{001f}}koji se ističe skladnim oblicima; harmoničan, lak …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šestan — šȅstan prid. <odr. snī> DEFINICIJA reg. kojemu su ugodno, pravilno i ravnomjerno raspoređeni dijelovi cjeline [šestan izgled; šesna djevojka; šesno odijelo]; skladan, harmoničan ETIMOLOGIJA vidi šest …   Hrvatski jezični portal

  • blagozvučan — blȁgozvūčan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji dobro zvuči; blagoglasan, harmoničan, milozvučan, skladan ETIMOLOGIJA v. blag + v. zvuk …   Hrvatski jezični portal

  • plastičan — plàstičan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. koji je od plastike [plastične mase] 2. pren. koji stvara živu sliku o čemu, izrazit, živ [plastičan opis] 3. koji ističe neravnine; reljefan 4. koji se ističe skladnim oblicima; harmoničan, lak, fin …   Hrvatski jezični portal

  • Tibul — Tìbul, Albije (o.54 19. pr. Kr.) DEFINICIJA rimski liričar, jedan od velikih pjesnika ljubavnih elegija; jednostavan i neafektiran stil, harmoničan i simetričan distih, čežnja za idiličnim seoskim životom i san o ljubavnoj sreći …   Hrvatski jezični portal

  • euritmijski — eurìtmījskī (eurìtmičkī) prid. DEFINICIJA koji je obilježen skladom; skladan, harmoničan, uravnotežen ETIMOLOGIJA vidi euritmija …   Hrvatski jezični portal

  • harmonično — harmònično pril. DEFINICIJA na harmoničan način; skladno, ujednačeno, usklađeno, složno ETIMOLOGIJA vidi harmonija …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”