govornica

govornica
gòvōrnica ž
DEFINICIJA
1. v. govornik
2. mjesto s kojega se drži govor ili uzima riječ da bi se izrekao sličan sadržaj, tehnički opremljena za tu svrhu (uzdignuta, vidljiva, s mjestom za tekst, ozvučena)
3. ob. javni telefon namijenjen općoj upotrebi uređen zaštitnim zaslonom ili kao kabina [javna govornica]
ETIMOLOGIJA
vidi govor

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • gòvōrnica — ž 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}govornik{{/ref}} 2. {{001f}}mjesto s kojega se drži govor ili uzima riječ da bi se izrekao sličan sadržaj, tehnički opremljena za tu svrhu (uzdignuta, vidljiva, s mjestom za tekst, ozvučena) 3. {{001f}}ob. javni… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • govórnica — e ž (ọ̑) 1. ženska oblika od govornik: bila je govornica na vseh zborovanjih; politična govornica 2. zastar. govorniški oder: stopiti na govornico …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • ȕgovōrnica — ž dipl. država ili drugi subjekt međunarodnoga prava, koji je pristao biti vezan međunarodnim ugovorom [mir između zemalja ∼] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • Gender-neutrality in languages with grammatical gender — implies promoting language usage which is balanced in its treatment of the genders. For example, advocates of gender neutral language challenge the traditional use of masculine nouns and pronouns ( man , businessman , he , and so on) when… …   Wikipedia

  • КАБИНА ПЕРЕГОВОРНАЯ — звукоизолированная кабина, в которой оборудуется абонентский пункт с телефоном для разовых переговоров (Болгарский язык; Български) телефонна кабина (Чешский язык; Čeština) telefonní budka [kabina] (Немецкий язык; Deutsch) Sprechzelle;… …   Строительный словарь

  • gòvōrnīk — m (gòvōrnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}onaj koji dobro govori u svim oblicima monološkog iznošenja i dijaloškog razmjenjivanja mišljenja, u raznolikim prilikama i okolnostima 2. {{001f}}onaj koji dobro drži govore 3. {{001f}}ovlašten da… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sȕgovornīk — m (sȕgovornica ž) 〈V īče, G īci〉 onaj s kojim se govori, jedan od sudionika u izravnom ophođenju i razgovoru, onaj koji sudjeluje u dijalogu; subesjednik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • telèfōnskī — telèfōnsk|ī prid. koji se odnosi na telefon [∼a govornica; ∼i imenik] ∆ {{001f}}∼a centrala središte za uspostavljanje veze među pojedinim telefonima unutar zgrade [kućna ∼a centrala], unutar neke mreže [mjesna ∼a centrala] ili izvan nje… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tribína — tribín|a ž 1. {{001f}}a. {{001f}}gledalište s amfiteatralno postavljenim sjedalima (na stadionu ili u dvorani) b. {{001f}}privremeni objekt podignut za promatranje priredbe itd. na otvorenu prostoru 2. {{001f}}a. {{001f}}uzdignuto i odvojeno… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rostra — rȍstra ž <G mn róstrā> DEFINICIJA pov. govornica na Forumu u starome Rimu, ukrašena kljunovima zarobljenih brodova ETIMOLOGIJA vidi rostrum …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”