govorljiv
Look at other dictionaries:
govòrljiv — prid. 〈odr. ī〉 koji rado i bez ustezanja govori o čemu onoliko koliko treba, kojemu ne nedostaje riječi; rječit, opr. šutljiv; mutav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
govorljív — a o prid. (ȋ í) ki se da (gladko) govoriti: dialog njegove drame je neprisiljen, govorljiv in duhovit // redko zgovoren: fant po naravi ni preveč govorljiv … Slovar slovenskega knjižnega jezika
elokvèntan — prid. 〈odr. tnī〉 koji je okretan u govoru, govornički uvjerljiv; rječit, govorljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
glagòljiv — prid. 〈odr. ī〉 (u šali) koji rado, lako i mnogo govori; govorljiv, razgovorljiv, blagoglagoljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
govòrljivo — pril. na govorljiv način; rječito, brbljivo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
govòrljivōst — ž osobina onoga koji je govorljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàsrati — (što) svrš. 〈prez. nàserēm, pril. pr. āvši, prid. trp. nȁsrān〉 vulg. 1. {{001f}}izvršiti veliku nuždu u obilnoj količini, {{c=1}}usp. {{ref}}srati{{/ref}} 2. {{001f}}pren. proizvesti veliku količinu čega beskorisnog, glupog ili lošeg [∼ mnogo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nasrati — nàsrati (što) svrš. <prez. nàserēm, pril. pr. āvši, prid. trp. nȁsrān> DEFINICIJA vulg. 1. izvršiti veliku nuždu u obilnoj količini, usp. srati 2. pren. proizvesti veliku količinu čega beskorisnog, glupog ili lošeg [nasrati mnogo glupih… … Hrvatski jezični portal
praznogovorljiv — praznogovòrljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji prazno govori, koji upotrebljava prazne riječi, koji drži prazne govore ETIMOLOGIJA v. prazan + v. govor, govorljiv … Hrvatski jezični portal
eglendžija — eglèndžija m <N mn e> DEFINICIJA reg. 1. onaj koji zabavlja, koji stvara ugodno raspoloženje u kakvu društvu 2. onaj koji rado i bez ustezanja govori o čemu onoliko koliko treba, onaj komu ne nedostaju riječi; onaj koji je govorljiv, rječit … Hrvatski jezični portal
