- takmac
- tàkmac m <G takmàca, G mn takmácā>DEFINICIJAonaj koji se u čemu nadmeće s kim, protivnik u natjecanju; suparnik, konkurent, rivalETIMOLOGIJAvidi takmiti
Hrvatski jezični portal. 2014.
takmac
Look at other dictionaries:
tàkmac — m 〈G takmàca, G mn takmácā〉 onaj koji se u čemu nadmeće s kim, protivnik u natjecanju; suparnik, konkurent, rival … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kôst — ž 〈I kȍsti/kȍšću, N mn kȍsti, G kòstī/kòstijū〉 1. {{001f}}tvrdi dio tijela od kojeg se sastoji skelet [ključna ∼; bedrena ∼] 2. {{001f}}〈mn〉 a. {{001f}}tijelo b. {{001f}}trup, prsni koš [pasti na ∼] c. {{001f}}posmrtni ostaci onoga koji je… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rìvāl — m 〈G rivála〉 suparnik, takmac, konkurent ✧ {{001f}}njem. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rival — rìvāl m <G rivála> DEFINICIJA suparnik, takmac, konkurent ETIMOLOGIJA njem. Rival ← lat. rivalis: dosl. koji ima zajednički tok ≃ rivus: struja, tok … Hrvatski jezični portal
Kanižlić — Kànižlić, Antun (1699 1777) DEFINICIJA hrv. književnik, visoko obrazovani isusovački propovjednik (povjesničarsko djelo o crkvenom raskolu Kamen pravi smutnje velike); epigon baroka, zakašnjeli sljedbenik I. Đurđevića, »takmac dubrovačkih… … Hrvatski jezični portal
kost — kȏst ž <I kȍsti/kȍšću, N mn kȍsti, G kòstī/kòstijū> DEFINICIJA 1. tvrdi dio tijela od kojeg se sastoji skelet [ključna kost; bedrena kost] 2. (mn) a. tijelo b. trup, prsni koš [pasti na kost] SINTAGMA riblja kost uzorak (tkanine, na… … Hrvatski jezični portal
Britanik — Brìtanik (41 55) DEFINICIJA sin rimskog cara Klaudija i Mesaline; ubijen da ne bude takmac Neronu u nasljeđivanju carskog prijestolja; J. Racine je prema njegovu životu napisao tragediju Britannicus … Hrvatski jezični portal
utakmica — ùtakmica ž DEFINICIJA 1. sport natjecanje ili igra dvaju pojedinaca ili momčadi 2. uopće nadmetanje; konkurencija (u privredi, trgovini, učenju, znanosti) [utakmica na svom terenu; utakmica na tuđem terenu; lažirana utakmica] ETIMOLOGIJA u + v.… … Hrvatski jezični portal
tritagonist — tritagònist (tritagonȉst) m <G a> DEFINICIJA pov. kazal. treći glumac u grčkoj drami ETIMOLOGIJA grč. tritagōnistḗs ≃ trítos: treći + agōnistḗs: takmac … Hrvatski jezični portal
