- kost
- kȏst ž <I kȍsti/kȍšću, N mn kȍsti, G kòstī/kòstijū>DEFINICIJA1. tvrdi dio tijela od kojeg se sastoji skelet [ključna kost; bedrena kost]2. (mn) a. tijelo b. trup, prsni koš [pasti na kost]SINTAGMAriblja kost uzorak (tkanine, na keramici itd.);slonova kost kljova slona kao materijal; bjelokostFRAZEOLOGIJAbaciti (kome) kost dati mu neznatan ostatak čega, zavarati koga;(promrznuti i sl.) do kostiju potpuno, jako (promrznuti i sl.);kost i koža vrlo mršava osoba;(baciti) kost razdora zavaditi;kost u grlu pren. velika, nepodnošljiva smetnja;namjestiti (kome) kosti premlatiti koga, isprebijati;ni pas neće golu kost nitko neće djevojku ili momka, koji ništa nemaju;sama kost hrana bez mesa;stara kost vrlo stara osoba;(biti) tvrda kost (kome) nezgodan takmac, neprijatelj, protivnik;ulazi (uvlači se, prodire) u kosti (o hladnoći s vlagom, o vlažnom i hladnom vremenu);utjerati (uliti) strah u kosti jako prestrašiti koga;vrag ti (mu itd.) odnio kost! vrag te odnio!ONOMASTIKApr. (nadimačka): Kòstur (Knin), Kòsturić (Karlovac), Kòsturin (Petrinja), Kòščāk (580, Zagorje, Prigorje, Podravina, v. i Koška), Kòščalek (Vinkovci, Zaprešić), Kòščec (120, Zagorje, Prigorje), Kóščević (390, Čazma, Prigorje), Kòščica (150, Samobor, S Dalmacija), Kòščić (Rijeka), Kòščina (sred. Dalmacija), Kòšćāk (610, Novi Marof, Zagorje, Prigorje), Kòšćec (100, Sveti Ivan Zelina, Prigorje), Kóšćević (Donja Stubica), Kòšćica (Pokuplje, S Dalmacija), Kòšćina (sred. Dalmacija)ETIMOLOGIJAprasl. i stsl. kostь (rus. kóst', polj. kość) ← ie. *kost- (lat. costa: bok, stir. coss: noga)
Hrvatski jezični portal. 2014.