eto

ȅto čest. (prezentativ)

DEFINICIJA

1. a. za pokazivanje čega što je blizu onoga kome se govori b. za ukazivanje ili pokazivanje na nešto što je uočeno bilo gdje [eto ga]

2. za ukazivanje na ono o čemu se govori u zn. rezimiranja [eto to je sve]

FRAZEOLOGIJA

ali eto u izlaganju u zn. drugačije nije moglo biti, tako se dogodilo, tako je ispalo, što se može, ne može se ništa učiniti;

eto ga u neposrednoj situaciji u zn. došao je, upravo je prispio;

i eto ti + gen. (za ono do čega se dolazi, što nastaje jednostavnim izvođenjem, što nastaje lagano, što se na lak način proizvodi i sl.) [malo reklame i eto ti uspjeha];

eto ti, eto ti na, eto ti sad, eto ti sad na u različitim kontekstima na riječi sugovornika ob. u izricanju blagog iznenađenja;

eto ti na to je sve, sad znaš sve;

eto to je (zaključni oblik nakon izlaganja u neposrednom razgovoru) to je sve, tako je to, to bi bilo sve, tako i nikako drugačije

ETIMOLOGIJA

v. e + v. taj (rus. ètot: taj)