evidentirati

evidentirati
evidentírati (što) dv. <prez. evidèntīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. evidèntīrān, gl. im. -ānje>
DEFINICIJA
provesti/provoditi evidenciju
ETIMOLOGIJA
vidi evidentan

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужно сделать НИР?

Look at other dictionaries:

  • evidentírati — am nedov. in dov. (ȋ) namensko in sistematično spremljati, vpisovati podatke o čem: evidentirati dinamiko prodaje; evidentirati gibanje cen / evidentirati literarnozgodovinsko gradivo; evidentirati izdane račune / podatke smo že evidentirali ◊… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • popisívati — (koga, što) nesvrš. 〈prez. popìsujēm, pril. sad. popìsujūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}stavljati na popis 2. {{001f}}prebrojavati, evidentirati radi utvrđivanja količine …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rȅcka — rȅck|a ž 〈G mn rȅcākā/ ī〉 zarez koji nastane rezanjem ili grebenjem oštrim predmetom po površini čega ⃞ {{001f}}praviti ∼e žarg. baviti se statistikom (ob. nabrajati, evidentirati, (tobože) bilježiti ljubavne uspjehe) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • recka — rȅcka ž <G mn rȅcākā/ ī> DEFINICIJA zarez koji nastane rezanjem ili grebenjem oštrim predmetom po površini čega FRAZEOLOGIJA praviti recke žarg. baviti se statistikom (ob. nabrajati, evidentirati, (tobože) bilježiti ljubavne uspjehe)… …   Hrvatski jezični portal

  • notirati — notírati (što) dv. <prez. nòtīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA (za)bilježiti, zapisati/zapisivati radi podsjećanja, evidentirati upisivanjem podataka o čemu, (za)pamtiti ETIMOLOGIJA vidi notar …   Hrvatski jezični portal

  • popisivati — popisívati (koga, što) nesvrš. <prez. popìsujēm, pril. sad. popìsujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. stavljati na popis 2. prebrojavati, evidentirati radi utvrđivanja količine ETIMOLOGIJA vidi popisati …   Hrvatski jezični portal

  • evidentíranje — a s (ȋ) glagolnik od evidentirati: evidentiranje procesov v gospodarstvu omogoča pravočasne ukrepe …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • zavêsti — vêdem dov., zavêdel in zavédel zavêdla, stil. zavèl zavêla (é) 1. s čim nepravim, navideznim spraviti koga na kaj nepravega, nezaželenega: zavesti zasledovalce na napačno sled / ekspr. zavesti koga na slaba pota // s svojim govorjenjem, ravnanjem …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”