Ferdinand

Fȅrdinand

DEFINICIJA

1. v.

2. ime sedmorice španjolskih kraljeva (11—19. st.), trojice hrv.-ugarskih i čeških kraljeva i njemačko-rimskih careva (16. i 17. st.), dvojice hrv.-ugarskih i čeških kraljeva i njemačkih careva (17. i 19. st.), dvojice napuljskih kraljeva (15. st.), dvojice portugalskih kraljeva (14. i 19. st.), dvojice kraljeva Dviju Sicilija (18. i 19. st.), jednog rumunjskog i jednog bugarskog kralja (20. st.), trojice nadvojvoda Toskane (16—19. st.) i jednog vladara Braunschweiga (18. st.)

3. I (1503—1564), Habsburgovac, na Cetingradskom saboru izabran za hrv. kralja

4. II (1578—1637), hrv.-ugarski kralj (od 1618)

5. III (1608—1657), austrijski car i hrv.-ugarski kralj (od 1637)

6. V (1793—1875), austrijski car i hrv.-ugarski kralj (1835—1848); abdicirao u korist Franje Josipa I.

7. II Katolički (1452—1516), kralj Aragonije (od 1479), kada je njegova žena Izabela postala kraljica Kastilje (1474), stvoreni temelji suvremene Španjolske

ONOMASTIKA

m. os. ime (germ. podrijetla); hip.: Férdo, Féro, Férko (v. i Franjo), Nánde, Nándo; Fȅrdinanda ž. os. ime, rij.

pr.: Fȇrčić, Fȅrdinand, Fèrkić (Požega), Férko (130, Pokuplje), Férković (150, Zagreb, Z Slavonija)

ETIMOLOGIJA

njem. Ferdinand