Franjo

Fránjo

DEFINICIJA

1. v.

2. (njem. Franz, fr. François) ime dvojice habsburških hrv.-ugarskih kraljeva i njemačko-rimskih careva (18. i 19. st.), dvojice francuskih kraljeva (16. st.), dvojice kraljeva Dviju Sicilija (18. i 19. st.), dvojice kneževa Bretanje (15. st.), jednog velikog vojvode Toskane (16. st.)

3. (1768—1835), austrijski car i hrv-ugarski kralj (od 1792)

4. Ferdinand (1863—1914), austrijski nadvojvoda i prestolonasljednik, poginuo u sarajevskom atentatu 28. 6. 1914.

5. Josip I (1830—1916), austrijski car i hrv.-ugarski kralj od 1848. te car i kralj Austro-Ugarske Monarhije od 1867, simbol Monarhije druge polovine 19. i poč. 20. st.

ONOMASTIKA

m. os. ime (svetačkoga podrijetla); isto: Fȅrenc (mađ. Ferencz), Frȁn, Frančȅsko (tal. Francesco), Fráne (Dalmacija); hip.: Frȁnc (njem. Franz), Fràncek, Frȁnko, Frȁna (u Dubrovniku), Práne reg. (u dijalektima koji ne poznaju glas »f«); Frȁnja ž. os. ime; isto: Frančèska (tal. Francesca); hip.: Fȁni, Fȁnika, Frȁnca

pr.: Defrančèskī (Pula, Istra, Primorje), Fèrčak (← mađ.), Fèrčec (210, Koprivnica, Zagorje), Fèrček (110, Krapina, Zagorje), Fèrek (150, Zagorje), Fȅrenac (300, Ozalj, Istra), Fȅrēnc (210, I Slavonija), Fèrēnci (I Slavonija), Fèrenčāk (Ferenčȃk) (1120, Prigorje, Zagorje), Ferenčáković (Prigorje), Fèrenček (Velika Gorica), Ferénčević (100, Podravina), Fèrēnčić (450, Đurđevac, Istra, Slavonija), Fȅrenčīn (Ferenčȉn), Fȅrenčina (Ferenčìna) (180, Zagorje), Fȅrenec (110, Ivanec), Férić (980, Posavina, Banovina, Slavonija), Frȁn (120, Lika, Banovina), Franásović, Frȁnc (410, Zagorje), Francéković (130, Samobor), Fràncem, Fràncetić (620, Ogulin, Primorje), Fràncisković (Francìsković) (100, Z Slavonija, Gorski kotar), Frȁncki (Zagorje), Frȁnco (Istra), Frànček, Frančȅski (Dalmacija), Frančeskȋni (Zadar), Frančéšević (Županja), Fránčević (Prigorje), Frȃnčić (700, Međimurje, Zagorje), Frànčina, Frànčišković (Frančìšković) (340, Rijeka), Frȁnčula (Frančȕla) (140, Pula), Frànekić (Požega), Frànelić (100, Rab, Primorje), Frànetić, Frànetović (Franétović) (130, Hvar), Franíčević (280, Hvar, J Dalmacija), Fránić (2550, J i sred. Dalmacija), Frànīn (110, Zadar), Frȁnk (280, Istra, Primorje), Frȁnkić (150, Primorje, sred. Dalmacija), Frȁnko (100, Rijeka), Frȁnković (1170, Istra, Slavonija, Primorje), Frànolić (240, Krk, Primorje), Frànotović (Franòtović) (Korčula), Frȃnov (220, Zadar), Frȃnović (190, Rijeka, Primorje), Frànulić (Brač), Franúlović (240, Korčula), Frànušić (180, Dubrovnik), Frȁnz (Zagreb), Frȁnja (Samobor), Frànjčec (Zabok), Frànjčević (Križevci), Frȃnjčić (200, Zagorje, Prigorje), Fránje, Frànješ (Čazma), Franjéšević (Nova Gradiška), Frànjetić (Požega), Fránjević (170, Jastrebarsko, Čazma), Franjíčević (Županja), Fránjić (1300, Slavonija), Fránjin (Beli Manastir), Frȃnjkić (Osijek), Fránjko (Sisak), Frànjković (600, Ogulin, Kordun), Fránjo (210, Podravina), Frànjul (Istra), Pránčević (110, sred. Dalmacija, Slavonija; na štokavskim područjima gdje se »f« izgovara kao »p«), Prȃnčić (sred. Dalmacija), Praníčević (sred. Dalmacija), Pránić (250, sred. Dalmacija, Zagora), Prànješ (Slavonija), Pránjić (1270, Slavonija, Molsavina), Pránjko (Zadar), Pránjković (Đakovo, Vinkovci), Vráne (Karlovac), Vránić (1900, Pokuplje, Lika, Dalmacija; na štokavskim područjima gdje se »f« izgovara kao »v«, v. i vran, vrana)

ETIMOLOGIJA

lat. Franciscus