proteaze — proteáze ž mn <N proteáza> DEFINICIJA fiziol. enzimi koji u organizmu razlažu bjelančevine na aminokiseline ETIMOLOGIJA v … Hrvatski jezični portal
leucinoza — leucinóza ž DEFINICIJA med. urođeni poremećaj razgradnje aminokiseline leucina ETIMOLOGIJA v. leucin + oza … Hrvatski jezični portal
kodon — kȍdōn m DEFINICIJA biol. jedinica genetičke informacije karakteristična grupa nukleotida DNK ili m RNK sadrži informaciju o kodu određene aminokiseline ETIMOLOGIJA vidi kod … Hrvatski jezični portal
tripsin — trìpsīn m <G tripsína> DEFINICIJA fiziol. ferment u gušteračnoj tekućini koji rastvara bjelančevine u aminokiseline ETIMOLOGIJA grč. trȋpsis: trljanje + in … Hrvatski jezični portal
esencijalan — ȅsencijālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA 1. koji se odnosi na esenciju, koji sadrži esenciju (1) [esencijalan problem] 2. koji je prijeko potreban [esencijalan lijek]; bitan, neophodan, nezaobilazan SINTAGMA esencijalne aminokiseline… … Hrvatski jezični portal
erepsin — erèpsīn m <G erepsína> DEFINICIJA biol. ferment koji u tankom crijevu razlaže peptide na aminokiseline ETIMOLOGIJA ≃ grč. ereípein: obarati, raskidati … Hrvatski jezični portal
histamin — histàmīn m <G histamína> DEFINICIJA kem. C5H9N3, fiziološki aktivan spoj lokalnog i općeg djelovanja; nastaje razgradnjom aminokiseline histidina kod raznih alergijskih oboljenja; sastavni je dio otrova nekih insekata ETIMOLOGIJA konstr., v … Hrvatski jezični portal