srodnik

srodnik
srȍdnīk m <V -īče, N mn -īci>
DEFINICIJA
1. onaj koji je s kim u daljnjem srodstvu; rođak, svojta
2. pren. onaj koji s kim ima blisko mišljenje i sl. [duhovni srodnik]
ETIMOLOGIJA
vidi sroditi

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • List of ships of the line of Russia — This is a list of Russian sail battleships of the period 1668 1860: The format is: Name, number of guns (rank/real amount), launch year (A = built in Arkhangelsk), fate (service = combat service, BU = broken up)Russian built battleshipsEarly… …   Wikipedia

  • dȁljī — prid. 1. {{001f}}komp. od dalek, opr. bliži 2. {{001f}}〈u im. službi〉 u zn.: oni koji su iz veće daljine (koji daleko stanuju i sl.) ∆ {{001f}}∼ rođak (srodnik) koji je u daljoj rodbinskoj vezi …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mȕngo — m 〈N mn osi〉 zool. zvijer (Herpestes ichneumon) iz porodice cibetki, sveta životinja starih Egipćana (u nas na Mljetu i nekim drugim otocima srodnik glodavac Mungos mungo sličan kuni, uništava zmije; sivi m.); faraonski miš, manguc, mungos ✧… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nèsrodnīk — m (nèsrodnica ž) 〈N mn īci〉 onaj koji nije u rodu s kim, opr. srodnik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prȅdak — m 〈G tka, N mn prȅci/prȅđi jez. knjiž.〉 1. {{001f}}krvni srodnik po očevoj ili majčinoj liniji u daljoj prošlosti (djed, baka, pradjed, prabaka itd.) [»Majko moja, paćenice zemlje Mojih pređa...« D. Tadijanović] 2. {{001f}}pren. retor.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rȍđāk — m (rođàkinja ž) 〈V āče, N mn āci〉 onaj koji je s nekim u rodbinskoj vezi, u srodstvu; srodnik, rod, ob. bratić …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • srȍdnički — pril. kao srodnik, na način srodnika …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • srodnički — srȍdnički pril. DEFINICIJA kao srodnik, na način srodnika ETIMOLOGIJA vidi sroditi …   Hrvatski jezični portal

  • srodnica — srȍdnica ž DEFINICIJA v. srodnik ETIMOLOGIJA vidi sroditi …   Hrvatski jezični portal

  • tanbur — tànbūr (tàmbūr) m <G tanbúra> DEFINICIJA glazb. trzalački instrument, vrsta lutnje duga vrata s malim ovalnim ormarićem za rezonanciju i 3 4 žice, poznat na Orijentu od 2. tisućljeća i danas se svira; hrvatska tamburica potomak je i srodnik …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”