forsirati

forsirati
forsírati nesvrš. <prez. fòrsīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje>
DEFINICIJA
1. (što) a. jako nastojati da se što provede; nametati b. požurivati, tjerati na što c. vojn. u borbi savladati neku zapreku [forsirati rijeku]
2. (koga) činiti da tko uspije, da postigne položaj itd. [forsirati svoga čovjeka]
ETIMOLOGIJA
njem. forsieren ← fr. forcer

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • forsírati — nesvrš. 〈prez. fòrsīrām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}jako nastojati da se što provede; nametati b. {{001f}}požurivati, tjerati na što c. {{001f}}vojn. u borbi savladati neku zapreku [∼ rijeku] 2. {{001f}}(koga)… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • forsírati — am nedov. in dov. (ȋ) 1. izkazovati komu glede na druge večje ugodnosti, večjo podporo, dajati prednost: gledališče forsira izvirno dramatiko; nekaj let po vojni so forsirali bazično industrijo; pog. njega že nekaj časa zelo forsirajo /… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • forsiranje — forsírānje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. forsirati 2. vojn. napad na neprijatelja uz svladavanje postojećih prepreka pod neposrednom vatrom branitelja ETIMOLOGIJA vidi forsirati …   Hrvatski jezični portal

  • forsiran — fòrsīran prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se zbiva pod prisilom; prisilan, iznuđen, nametnut, ubrzan ETIMOLOGIJA vidi forsirati …   Hrvatski jezični portal

  • forsirano — fòrsīrano pril. DEFINICIJA na forsiran način, ubrzano, prisilno ETIMOLOGIJA vidi forsirati …   Hrvatski jezični portal

  • isforsirati — isforsírati (što, koga) svrš. <prez. isfòrsīrām, pril. pr. āvši, prid. trp. isfòrsīrān> DEFINICIJA učiniti da se što provede, da tko nešto postane itd. na usiljen način, bez dovoljno razloga, upotrebljavajući silu i sl.; iznuditi… …   Hrvatski jezični portal

  • forsíranje — a s (ȋ) glagolnik od forsirati: umetno forsiranje obrtniške dejavnosti; forsiranje izvoza industrijskega blaga / forsiranje glasu …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • kmèt — kméta m, im. mn. kmétje stil. kméti (ȅ ẹ) 1. kdor ima zemljo in jo obdeluje ter se s tem preživlja: kmetje so zemljo že zorali; siromašni kmetje / ekspr. kmet je kralj / po poklicu je bil kmet / mali kmet ki ima navadno do 5 ha zemlje; srednji… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”