srebŕn — a o prid. (ȓ) 1. ki je iz srebra: srebrn kovanec; srebrn pribor; srebrna žica / srebrna kolajna, medalja kolajna, medalja, ki se podeli za drugo mesto v posameznih športnih disciplinah; srebrna plaketa; srebrna ura // srebrov: srebrni rudniki;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
reál — a m (ȃ) nekdaj bakren ali srebrn španski in portugalski novec manjše vrednosti: plačati z reali / bakren, srebrn real … Slovar slovenskega knjižnega jezika
srȅbrnast — prid. 〈odr. ī〉 koji je kao srebrn, koji bojom podsjeća na srebro [∼a mjesečina]; srebrast, srebrolik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
srebrno- — DEFINICIJA kao prvi dio pridjeva znači da drugi dio ima srebrnu nijansu [srebrnosiv] ETIMOLOGIJA v. srebro, srebrn … Hrvatski jezični portal
srebrnast — srȅbrnast prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je kao srebrn, koji bojom podsjeća na srebro [srebrnasta mjesečina]; srebrast ETIMOLOGIJA vidi srebro … Hrvatski jezični portal
pfenig — pfènig m <N mn izi> DEFINICIJA pov. 1. sitan srebrn novac (od Karla Velikog), potom sitan bakreni novac 2. u Njemačkoj stoti dio marke (do 2002) ETIMOLOGIJA njem. Pfennig … Hrvatski jezični portal
đumišli — đumìšli prid. <indekl.> DEFINICIJA reg. koji je srebrn ETIMOLOGIJA vidi đumiš … Hrvatski jezični portal
áspra — e ž (ȃ) num. droben turški srebrn novec, kovan od 13. do 17. stoletja … Slovar slovenskega knjižnega jezika
bél — a m (ẹ̑) fiz. enota za merjenje jakosti zvoka ali glasnosti í [beu̯] ž (ẹ̑) 1. les. svetlejši les na obodu debla; beljava: bel je že preperela 2. vet. očesna bolezen, pri kateri postane leča motna; siva mrena: konj ima bel ◊ anat. bela živčna… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
belìč — íča m (ȉ í) nekdaj novec majhne vrednosti: odštel je pest svetlih beličev // ekspr. denar sploh: saj tako nimaš beliča, da bi dal za vino; sedel je v krčmi, dokler je čutil belič v žepu ∙ star. biti brez bora in beliča popolnoma brez denarja ♦… … Slovar slovenskega knjižnega jezika