furija

furija
fȗrija ž
DEFINICIJA
1. (Furije) mit. starorimske božice osvete, starogrčke Erinije
2. pren. a. zla, svadljiva ženska osoba b. jarost, bijes, pomama, mahnitost [uhvatila ga furija]
ETIMOLOGIJA
lat. Furia: bijes

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • furija — fùrija dkt. Brangióji, tù darai̇̃si fùrija …   Bendrinės lietuvių kalbos žodyno antraštynas

  • fȗrija — ž 1. {{001f}}(Furije) mit. starorimske božice osvete, odgovaraju im starogrčke Erinije 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}zla, svadljiva ženska osoba b. {{001f}}jarost, bijes, pomama, mahnitost [uhvatila ga ∼] ✧ {{001f}}lat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • fúrija — e ž (ú) 1. nav. mn., v rimski mitologiji boginja maščevanja: erinije in furije; bežal je, kot bi ga furije preganjale; divjala je kakor furija 2. pog., ekspr. vihrav, razburljiv človek: nekdaj nežna deklica se je spremenila v furijo; takšna… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • furija — fùrija sf. (1) DŽ 1. senovės graikų ir romėnų mitologijoje – viena iš keršto deivių. 2. prk. pikta, kerštinga moteris; ragana …   Dictionary of the Lithuanian Language

  • furiozan — fȕriōzan prid. <odr. znī> DEFINICIJA koji je kao furija [furiozan ritam plesa; furiozan karakter]; bijesan, divlji, pomaman, silovit ETIMOLOGIJA vidi furija …   Hrvatski jezični portal

  • Erínije — ž mn 〈N Erínija〉 mit. grčke božice osvete, tri sestre iz podzemnog svijeta, progone ubojice i druge počinioce zlodjela, ali često i same podstiču čovjeka na osvetu da bi ga onda kažnjavale; zli dusi, bjesovi, Srde, Furije, {{c=1}}usp.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • fȕriōzan — prid. 〈odr. znī〉 koji je kao furija [∼ ritam plesa; ∼ karakter]; bijesan, pomaman, divlji, silovit …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sŕda — sŕd|a ž 1. {{001f}}(Srda) furija (1,2) 2. {{001f}}hip. ona koja se srdi (djevojka na svoga dragana) [∼o moja ne srdi se na me] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • srda — sŕda ž DEFINICIJA 1. mit. furija (1,2) 2. hip. ona koja se srdi (djevojka na svoga dragana) [srdo moja ne srdi se na me] ETIMOLOGIJA vidi srditi …   Hrvatski jezični portal

  • džadija — džàdija ž DEFINICIJA reg. 1. čarobnica, vračara 2. furija, zla žena; vještica ETIMOLOGIJA tur. cadı ← perz. ǧādū …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”