Hrvatski jezični portal. 2014.
glasóven — vna o prid. (ọ̄) nanašajoč se na glas: odpravljati govorne in glasovne motnje; enotna in pravilna izreka posameznih glasov in glasovnih skupin; občudovali so glasovno ubranost recitatorjev / to je zbor s sijajnim glasovnim materialom; ta skladba … Slovar slovenskega knjižnega jezika
fonòloškī — prid. koji se odnosi na fonologiju i fonologe ∆ {{001f}}∼ pravopis lingv. način pisanja koji bilježi jezične glasovne promjene [raz + staviti = rastaviti; slad + ki = slatki]; glasovni, vukovski, opr. morfonološki pravopis … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ljùdskī — ljùdsk|ī prid. 〈komp. ljùdskijī razg.〉 koji se odnosi na ljude ∆ {{001f}}∼a riječ sućut, suosjećanje ili razumijevanje upućeno kako dolikuje ljudima (1); ∼i jezik verbalni jezik, glasovni jezik, sposobnost upućivanja i primanja poruke riječima;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
onomatopéja — ž lingv. 1. {{001f}}stvaranje riječi (ili imena) kojega glasovni oblik podsjeća na stvar ili zvuk koji imenuje 2. {{001f}}tako nastala riječ ili ime [šuštati, šušanj, vau vau, mijau itd.] ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sùglasnīk — m 〈N mn īci〉 fon. glas koji se artikulira uz zatvoren ili poluzatvoren glasovni prolaz; suglasnici se dijele na eksplozive (zapornike), frikative (tjesnačnike) i afrikate (slivenike) [bezvučni ∼; zvučni ∼]; konsonant, šumnik, opr. samoglasnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zákon — m 1. {{001f}}term. a. {{001f}}zbirka osnovnih propisa državne vlasti kojima se nešto određuje, uređuje, dopušta ili zabranjuje [doći u sukob sa ∼om ogriješiti se o zakonski propis; nužda ∼ mijenja neophodno je, mora se; staviti izvan ∼a lišiti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
suglasnik — sùglasnīk m <N mn īci> DEFINICIJA fon. glas koji se artikulira uz zatvoren ili poluzatvoren glasovni prolaz [bezvučni suglasnik; zvučni suglasnik]; konsonant, opr. samoglasnik ETIMOLOGIJA vidi suglasiti … Hrvatski jezični portal
ljudski — ljùdskī prid. <komp. ljùdskijī razg.> DEFINICIJA koji se odnosi na ljude SINTAGMA ljudska riječ sućut, suosjećanje ili razumijevanje upućeno kako dolikuje ljudima (1); ljudski jezik verbalni jezik, glasovni jezik, sposobnost upućivanja i… … Hrvatski jezični portal
onomatopeja — onomatopéja ž DEFINICIJA lingv. 1. stvaranje riječi (ili imena) kojega glasovni oblik podsjeća na stvar ili zvuk koji imenuje 2. tako nastala riječ ili ime [šuštati, šušanj, vau vau, mijau itd.] ETIMOLOGIJA grč. onomatopoiía ≃ ónoma: ime + poieȋn … Hrvatski jezični portal
korditis — kordìtis m DEFINICIJA pat. upala glasnica koje su zadebljale i crvene; uzroci su govorni i glasovni napori i sl. ETIMOLOGIJA lat. chorda: žica ← grč. khordḗ + itis … Hrvatski jezični portal
