glagol

glȁgol m

DEFINICIJA

gram. vrsta riječi kojom se ob. označuje proces, djelovanje, zbivanje, stanje, promjena stanja itd.

SINTAGMA

dvovidni glagoli glagoli koji su i svršeni i nesvršeni (telefonirati, ručati, vidjeti);

fazni glagoli lingv. glagoli koji označuju različite faze nekog procesa (početi raditi, nastaviti slaviti);

glagoli radnje glagoli koji prema značenju označavaju hotimično, namjerno djelovanje (čekati, baciti, zvoniti);

glagoli stanja glagoli koji prema značenju označavaju nedjelovanje, stanje u kome se ništa ne radi niti se išta zbiva (biti, živjeti, spavati);

glagoli zbivanja glagoli koji prema značenju označavaju nehotimično, nenamjerno djelovanje kome su uzročnici prirodni zakoni (sniježiti, rasti, sazrijevati);

jednostavni glagoli vrsta glagola (glagolskih oblika) koji se tvore nastavcima (infinitiv, prezent, aorist, imperfekt, imperativ, glagolski pridjevi i glagolski prilozi), opr. složeni glagoli;

modalni glagoli lingv. glagoli koji ne znače sam proces, radnju, nego način vršenja neke radnje (trebati putovati, morati stati);

neprelazni glagoli vrsta glagola koji ne mogu imati uza se imenicu ili zamjenicu u akuzativu na koju bi prelazila radnja (sjediti na stolici); intranzitivni glagoli, opr. prelazni glagoli;

nesvršeni glagoli glagoli koji označavaju radnju koja traje dulje vrijeme sa ili bez prekida, te radnju koja se ponavlja (pisati, spavati, zapitkivati); imperfektivni glagoli, opr. svršeni glagoli;

pomoćni glagol glagol pomoću kojeg se tvori neki drugi glagolski oblik (u hrv. jeziku glagoli »biti« i »htjeti«);

povratni glagoli vrsta glagola koji imaju uza se povratnu zamjenicu (osloboditi se, češljati se); refleksivni glagol;

prelazni glagoli vrsta glagola koji mogu imati uza se imenicu u akuzativu kao predmet radnje (zidati kuću); tranzitivni glagoli, opr. neprelazni glagoli;

složeni glagoli vrsta glagola (glagolskih oblika) koji nastaju od dviju ili triju riječi (perfekt, pluskvamperfekt, futur prvi, futur drugi), opr. jednostavni glagoli;

svršeni glagoli glagoli koji znače svršenu radnju (napisati, pročitati, upitati); perfektivni glagoli, opr. nesvršeni glagoli

ETIMOLOGIJA

v. glagoljati