glas

glȃs m <N mn glȁsovi/-i knjiš.>

DEFINICIJA

1. učinak rada govornih organa

2. glazb. visina tona u pjevanju [duboki glas]

3. mišljenje drugih o kome [na dobru je glasu]; ime, ugled

4. vijest, novost [o njemu ni glasa]

5. pojedinačno izjašnjavanje u odlučivanju ili na izborima [važeći glas koji je izražen po propisu]

6. lingv. najmanja govorna jedinica (samoglasnici i suglasnici)

SINTAGMA

crni glasi loše vijesti, nesreća;

brojanje glasova brojanje listića kojima su se glasači izjasnili (tijekom izbora);

Glas koncila središnji hrv. katolički tjednik, počeo izlaziti 1962; osnivač i zastupnik udruženih izdavača Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb

FRAZEOLOGIJA

bez glasa zanijemio, zapanjen;

biti na glasu biti čuven po čemu [ljepotica na glasu];

biti na lošem glasu ne uživati ugled;

biti od glasa, steći glas, uživati dobar glas biti opisan ili shvaćen kao valjana, časna ili stručna osoba koja zaslužuje povjerenje, imati dobru reputaciju, biti ugledan, biti viđen kao čovjek ili stručnjak;

dići glas (protiv čega) usprotiviti se;

glas se širi vijest (novost, mišljenje) se širi među ljudima;

glas vapijućeg (u pustinji) uzaludno upozoravanje, uzaludan poziv na nešto dobro;

ispod glasa tiho govoriti ili pjevati;

iz (svega) glasa što je moguće jačim glasom, najglasnije;

izgubiti dobar glas izgubiti dobro mišljenje koje ga je pratilo;

izgubiti glas ne moći govoriti;

iznijeti (koga) na glas učiniti da se pročuje;

ne pustiti glasa (od sebe) ne javljati se, ne izjasniti se;

ni traga ni glasa ne javlja se, nestao, izgubio se trag kome ili čemu;

(ima) pravo glasa pravo sudjelovanja u odlučivanju i biranju;

proturiti glas urediti s lošom namjerom da se što počne pričati;

tuče ga, bije ga glas o njemu se loše govori;

učiniti rodu glas razg. iron. učiniti kakvo javno djelo;

zatajio (pukao) glas stanje kad otkažu glasnice i kad se fizički ne može udovoljiti zahtjevima valjanog artikuliranja (pjevati ili govoriti), gubitak sposobnosti govorenja ili pjevanja u takvom stanju, potpuna promuklost

ETIMOLOGIJA

prasl. *golsъ (stsl. glasъ, rus. gólos, polj. głos) ≃ stnord. kalla: zvati