dubok

dùbok prid. <odr. -ī, komp. dȕbljī>

DEFINICIJA

1. kojemu je dno daleko od površine ili od otvora [duboka voda; duboki krater], opr. plitak

2. koji je daleko ispod površine ili zalazi daleko [duboka pozornica; duboki korijen]

3. koji podsjeća na dubinu [duboka noć]

4. nizak po tonu [duboki glas], opr. visok

SINTAGMA

duboka misao sjajna, prodorna misao;

duboke cipele koje pokrivaju gležanj, visoke cipele, opr. plitke cipele, niske cipele;

duboki tanjur tanjur za juhu, opr. plitki tanjur;

duboko zamrzavanje zamrzavanje namirnica ili drugoga čega na posebno niskoj temperaturi radi dužeg održavanja (za razliku od držanja u običnom hladnjaku)

FRAZEOLOGIJA

ostaviti dubok trag imati posljedica, dati plodove svoga rada itd.;

spavati dubokim snom tvrdo spavati;

u dubokoj boli s velikom tugom, u velikoj žalosti

ONOMASTIKA

mikrotop. (često ime za uvale i vode): Dùbanjak, Dùbna, Dùbno, Dubòčac, Dȕbočāj, Dubočánac, Dubòčec, Dȕbokāš, Dùbolj, Dȕmboka, Glìbočica, Glìbokī, Glòbočica, Glòmboka (kajkavski), Glùbokī járak, Glùbokī pòtok itd.

pr.: Glòbočnik

ETIMOLOGIJA

prasl. *dъlbokъ, v. dupsti