dubitati

dubìtati (Ø) dv. <prez. -ām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

reg. (po)sumnjati (u koga, u što), dvojiti, biti/bivati u dvojbi, u neizvjesnosti (o komu, o čemu)

ETIMOLOGIJA

tal. dubitare ← lat. dubitare