dòšljāk — m (došljàkinja ž) 〈G došljáka, V dȍšljāče, N mn došljáci〉 1. {{001f}}onaj koji je tek došao; pridošlica 2. {{001f}}onaj koji nije starinom u nekom kraju; doseljenik, naseljenik, kolonist, opr. domorodac, starosjedilac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Vlȁh — Vlȁ|h m (Vlȁhinja ž) 〈N mn Vlȁsi, G Vlȃhā〉 1. {{001f}}stočar iz unutrašnjosti Balkana u srednjem vijeku 2. {{001f}}Rumunj (Cincar, Meglenorumunj, Istrorumunj, Dakorumunj, Caran) 3. {{001f}}(vlah) a. {{001f}}pejor. pravoslavac (za katolike i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
domoródac — m (domòrotkinja, domòrotka ž) 〈G óca, N mn óci, G domòrōdācā〉 starosjedilac iz nekoga kraja, onaj koji je starinom u tom kraju, opr. došljak, doseljenik, naseljenik, kolonist … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dotepénac — m (dotepénka ž) 〈G nca, N mn nci, G dotèpēnācā〉 pejor. reg. onaj koji se dotepao, onaj koji je došao tko zna otkud; došljak, dođoš, dojdek … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dòšljāčki — pril. kao došljak, na način došljaka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dóšla — ž 〈G dóšlē, D dóšli〉 etnol. u pastira nomada ovca koja je naknadno priključena stadu, ona ovca koja je došljak u stadu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kufèrāš — m 〈G kuferáša, V k‹fērašu〉 razg. pejor. onaj koji se stalno seli (pa stalno nosi kufere); došljak, vječni stranac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prìdošlica — prìdošlic|a m 1. {{001f}}onaj koji je došao odnekud u novi kraj; došljak [taj/ta ∼a; te/ti ∼e] 2. {{001f}}onaj koji je nešto kasnije došao u društvo i sl … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prìdošlī — prid. (u im. službi) onaj koji je stigao, koji se uključio; došljak, pridošlica [rekao je ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
starovrijémac — m 〈G mca, N mn mci, G staròvrijēmācā〉 rij. 1. {{001f}}onaj koji je na nekom mjestu dugo vremena i koji ima iskustvo, onaj koji je prekaljen, veteran [među onima koji su bili zaraženi zlatnom groznicom bilo je novajlija ali i ∼a], opr. novajlija,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika