dosta

dȍsta [b] (I)[/b] pril.

DEFINICIJA

1. onoliko koliko dostaje, koliko je dovoljno, toliko da više ne treba

2. u obilju, u dovoljno velikoj količini, prilično mnogo

3. riječ za kvalifikaciju značenja pridjeva i priloga, nesamostalno upotrijebljena [dosta smiješno]; prilično

FRAZEOLOGIJA

i dosta (završna sekvencija koja služi kao zaključna rečenica) i to je dovoljno, i više nije potrebno, i gotovo, i više ne treba [to sam rekao, i dosta];

ne zna kad je dosta ne zna se zaustaviti, ne zna mjeru, nema osjećaj mjere;

svega mi je dosta sit sam svega, nemam više volje

ONOMASTIKA

Dȍsta, Dòstana, Dòstija ž. os. imena (narodna, davalo se u obiteljima u kojima su se rađale samo djevojčice kako bi se prekinuo taj niz), zast.

pr.: Dȍstāl (180, Grubišno Polje, Z Slavonija), Dòstanić (Osijek, Labin), Dòstičić (Pakrac), Dòstić (Orahovica, Petrinja)

ETIMOLOGIJA

prasl. *dosta, aor. od *dostojati ≃ do-¹ + v. stati, stajati