- dovitljiv
- dovìtljiv prid. <odr. -ī>DEFINICIJAkoji se lako dovija, koji se dobro snalazi, koji se dosjeti u nevolji ili prema potrebi; domišljat, snalažljivETIMOLOGIJAvidi dovijati
Hrvatski jezični portal. 2014.
dovitljiv
Look at other dictionaries:
dovìtljiv — prid. 〈odr. ī〉 koji se lako dovija, koji se dobro snalazi, koji se dosjeti u nevolji ili prema potrebi; domišljat, snalažljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dosjètljiv — prid. 〈odr. ī〉 koji se lako dosjeti, koji nalazi rješenja; dovitljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dosjètljivac — m (dosjètljivica ž) 〈G īvca, V īvče, N mn īvci〉 onaj koji je oštrouman, dovitljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dovìtljivac — m (dovìtljivica ž) 〈G īvca, V īvče, N mn īvci〉 onaj koji je dovitljiv, {{c=1}}usp. {{ref}}lı̏ska2{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izvèntati — (što) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. ìzventān〉 reg. 1. {{001f}}uspjeti postići što moljakanjem ili upornim traženjem; izmamiti, iznuditi, izvrtjeti, izmusti, iscijediti 2. {{001f}}spretno se snaći, pokazati se dovitljiv, pomoći se… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obješènjāk — m (obješènica, obješenjàkinja ž) 〈G obješenjáka, V ȍbješenjāče, N mn obješenjáci〉 onaj koji je vragolast, dovitljiv; vragolan, zgubidan, vjetropir … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vragòlast — prid. 〈odr. ī〉 koji je sklon vragolijama, koji je sklon šalama i dosjetkama, koji je hitromislen i dovitljiv, u kojemu je vrag, koji je vrag (u smislu bistrine, duhovitosti itd.); vragometan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ćȍsavac — m 〈G āvca, V āvče, N mn āvci〉 reg. 1. {{001f}}onaj kojemu ne rastu brada i brkovi; ćoso 2. {{001f}}u narodnim pripovijetkama obično dovitljiv i pametan čovjek ✧ {{001f}}tur. ← perz … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šéjtān — m 〈G mn šejtánā〉 1. {{001f}}isl. a. {{001f}}zao duh predislamskog vjerovanja; džin b. {{001f}}prema islamskom učenju (preuzetom iz Biblije) zao duh, vrag, sotona koji navodi ljude na grijeh 2. {{001f}}reg. pren. onaj koji je dovitljiv, prepreden; … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šejtan — šéjtān m <G mn šejtánā> DEFINICIJA 1. isl. a. zao duh predislamskog vjerovanja; džin b. prema islamskom učenju (preuzetom iz Biblije) zao duh, vrag, sotona koji navodi ljude na grijeh 2. reg. pren. onaj koji je dovitljiv, prepreden;… … Hrvatski jezični portal
